Pitanje
Je li pogrešno biti razočaran u Boga?
Odgovor
Razočaranje u Boga nije nužno pogrešno ili grešno; umjesto toga, ono je dio ljudskog stanja. Riječ razočaranje znači „osjećaj nezadovoljstva kada se nečije nade, želje i očekivanja ne ostvare“. Kada Bog na neki način ne zadovolji naše potrebe ili ne ispuni naša očekivanja, neminovno slijedi razočaranje. Ako Bog ne izvrši nešto na način na koji mislimo da treba, postajemo razočarani u Njega i nezadovoljni Njegovom izvedbom. To može dovesti do kolebanja vjere u Boga, osobito u Njegovu suverenost i Njegovu dobrotu.
Kada Bog ne djeluje onda kada mislimo da treba djelovati, to nije zato što On to nije u stanju učiniti. Umjesto toga, to jednostavno nije Njegova volja. Iako ovo može izgledati kao proizvoljan ili hirovit čin s Njegove strane, istina je upravo suprotna. Bog odabire djelovati ili ne djelovati u skladu s Njegovom savršenom i svetom voljom kako bi ispunio svoju pravednu svrhu. Ništa se ne događa izvan Božjeg plana. On ima kontrolu nad svakom molekulom koja pluta okolo svemirom, i Božja volja obuhvaća svaki čin i odluku svakog čovjeka u cijelom svijetu u svako doba. U Izaiji 46,11 nam govori: „S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem čovjeka svog nauma. Rekao sam – ispunit ću, naumio sam – izvršit ću.“ Čak su i ptice na neki način dio Njegovog predodređenog plana. Nadalje, Bog nam ponekad odlučuje objaviti svoje planove (Izaija 46,10), a ponekad ne. Ponekad razumijemo ono što čini; ponekad ne razumijemo (Izaija 55,9). Jednu stvar znamo sigurno: ako pripadamo Njemu, što god čini, bit će za našu dobrobit, bilo da to razumijemo ili ne (Rimljanima 8,28).
Ključ da izbjegnemo razočaranje u Boga je u tome da trebamo uskladiti našu volju s Njegovom, te se Njegovoj volji podložiti u svemu. Na taj način, osim što će nas to sačuvati od razočaranja u Boga, također će spriječiti mrmljanje i žaljenje na ono što se događa u našim životima. Izraelci su se u pustinji žalili i ispitivali Boga u nekoliko navrata, usprkos tome što su vidjeli kako je čudesno prikazao svoju moć u razdvajanju Crvenog mora, opskrbi manom i prepelicama u pustinji, te slavi Gospodinovoj koja ih je slijedila u obliku stupa od ognja (Izlazak 15–16; Brojevi 14,2-37). Unatoč neprestanoj Božjoj vjernosti Njegovom narodu, gunđali su i bili razočarani u Boga zato što nije djelovao na način na koji su oni mislili da treba. Umjesto da su se podložili Njegovoj volji i pouzdali se u Njega, bili su u stalnom stanju nemira i zbunjenosti.
Kada našu volju uskladimo s Božjom voljom i kada s Isusom možemo reći: „Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude“ (Luka 22,42), tada pronalazimo zadovoljstvo o kojem je Pavao govorio u 1. Timoteju 6,6-10 i Filipljanima 4,11-12. Pavao je naučio biti zadovoljan sa svime što je Bog stavio na njegov put. Vjerovao je Bogu i podložio se Njegovoj volji, znajući da će sveti, pravedni, savršeni, pun ljubavi i milosrdni Bog sve izvesti za njegovo dobro, jer to je Njegovo obećanje. Kada vidimo Boga u tom svjetlu, nikako se ne možemo razočarati u Njega. Umjesto toga, voljni smo podložiti se našem nebeskom Ocu, znajući da je Njegova volja savršena i da će sve što nam se događa u životu, biti za naše dobro i Njegovu slavu.
English
Je li pogrešno biti razočaran u Boga?
