Pitanje
Što je reformirana teologija?
Odgovor
Što je reformirana teologija? Koje su značajke reformirane teologije Kada govorimo općenito, reformirana teologija uključuje bilo koji sustav vjerovanja koji svoje korijene vuče iz protestantske reformacije 16. stoljeća. Naravno, sami reformatori crpili su svoju teologiju iz Svetoga pisma, kao što govori njihov credo „Sola Scriptura“, tako da reformirana teologija nije neki „novi“ sustav vjerovanja već sustav koji želi nastaviti apostolski nauk.
Općenito, reformirana teologija drži se autoriteta Svetoga pisma, Božje suverenosti, spasenja po milošću kroz Krista i nužnosti propovijedanja Radosne vijesti. Ponekad se naziva saveznom teologijom zbog toga što naglašava savez koji je Bog sklopio s Adamom i novi savez koji je došao kroz Isusa Krista (Luka 22,20).
Autoritet Svetoga pisma. Reformirana teologija uči da je Biblija nadahnuta Božja riječ koja ima autoritet, te koja daje dovoljno svjetla objave u svim pitanjima vjere i djelovanja.
Božja suverenost. Reformirana teologija uči da Bog vlada imajući apsolutnu kontrolu nad cijelom tvorevinom. On je predodredio sve događaje i stoga okolnosti nikada ne mogu osujetiti Njegove naume. Međutim, to ne ograničava volju njegovih stvorenja niti Boga čini autorom grijeha.
Spasenje po milosti. Reformirana teologija uči da je Bog u svojoj milosti i milosrđu odlučio sebi otkupiti narod, izbavljajući ih od grijeha i smrti. Reformirani nauk o spasenju obično se naziva Pet točaka kalvinizma:
Potpuna izopačenost. Čovjek je potpuno bespomoćan u svome grješnom stanju i nalazi se pod Božjim gnjevom, tako da ni na koji način ne može ugoditi Bogu. Potpuna izopačenost ujedno znači da čovjek sam od sebe neće tražiti Boga, sve dok ga Bog na to milostivo ne potakne (Postanak 6,5; Jeremija 17,9; Rimljanima 3,10-18).
Bezuvjetan izbor. Bog je u prošloj vječnosti odlučio spasiti veliko mnoštvo grješnika, koje ni jedan čovjek ne može izbrojati (Rimljanima 8,29-30; 9,11; Efežanima 1,4-6. 11-12).
Ograničeno pomirenje. Još se naziva i „posebno otkupljenje.“ Krist je na sebe preuzeo osudu za grijeh izabranih, i tako je svojom smrću platio za njihove živote. Drugim riječima, On spasenje nije učinio tek „mogućim,“ nego ga je zbilja stekao za one koje je izabrao (Matej 1,21; Ivan 10,11; 17,9; Djela 20,28; Rimljanima 8,32; Efežanima 5,25).
Neodoljiva milost. U svome palom stanju, čovjek se odupire Božjoj ljubavi, ali kada Božja milost djeluje u njegovu srcu, onda čovjek želi ono čemu se prethodno odupirao. Drugim riječima, Božja milost neće podbaciti, nego će uspjeti postići svoje djelo spasenja u izabranima (Ivan 6,37. 44; 10,16).
Ustrajnost svetih. Bog štiti svoje svete od otpadanja; stoga, spasenje je vječno (Ivan 10,27-29; Rimljanima 8,29-30; Efežanima 1,3-14).
Nužnost propovijedanja Radosne vijesti. Reformirana teologija uči da kršćani žive u svijetu kako bi donijeli promjenu: duhovnu promjenu putem propovijedanja Radosne vijesti i društvenu promjenu putem svetoga življenja i humanitarnog djelovanja.
Druge značajke reformirane teologije općenito uključuju držanje dva sakramenta (krštenja i Gospodnje večere), gledište prema kojemu su duhovni darovi prestali (darovi nisu nastavili postojati u crkvi), te nedispenzacijsko tumačenje Svetoga pisma. Reformirane crkve veoma cijene spise Johna Calvina, Johna Knoxa, Urlicha Zwinglija i Martina Luthera. Westminstersko vjeroispovijedanje utjelovljuje teologiju reformirane tradicije. Suvremena reformirana tradicija uključuje prezbiterijanske, kongregacionalističke i neke baptističke crkve. English
Što je reformirana teologija?
