Pitanje
Što Biblija kaže o rješavanju sukoba?
Odgovor
Rješavanje sukoba u Kristovom tijelu ključno je iz nekoliko razloga. Izbjegavanje sukoba bez napora da se riješe odgađa ispravnu reakciju i pogoršava problem jer će sukobi kojima se dopušta da se gnoje, umjesto riješe, uvijek rasti i imati negativne učinke na odnose unutar tijela. Cilj rješavanja sukoba je jedinstvo, a jedinstvo u crkvi predstavlja prijetnju đavlu koji će koristiti svaku priliku da iskoristi neriješene probleme, posebno one koji uključuju ljutnju, gorčinu, samosažaljenje i zavist. Ove su emocije uključene u većinu crkvenih sukoba. Biblija nam kaže: „Neka se sva gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom zloćom ukloni od vas“ (Efežanima 4,31). Nepoštivanje ove zapovijedi rezultira podjelom u tijelu Kristovu i žalosti Duha Svetoga. Također nam je rečeno da ne dopustimo da „korijen gorčine“ nikne među nama, što dovodi do nevolja i onečišćenja (Hebrejima 12,15). Jasno da je potrebna biblijska metoda rješavanja sukoba.
Novi zavjet daje više zapovijedi vjernicima koje usmjeravaju da žive u miru jedni s drugima. Opetovano nas se upućuje da volimo jedni druge (Ivan 13,34; Rimljanima 12,10), da živimo u miru i skladu jedni s drugima (Rimljanima 15,5; Hebrejima 12,14), da rješavamo međusobne nesuglasice (2. Korinćanima 13,11), da budemo strpljivi, dobrostivi i nježni jedni prema drugima (1. Korinćanima 13,4), da gledamo na druge iznad sebe (Filipljanima 2,3), da nosimo terete jedni drugih (Efežanima 4,2) i da se radujemo u istini (1. Korinćanima 13,6). Sukob je antiteza kršćanskom ponašanju kako se navodi u Svetom pismu.
Postoje trenuci kada nas, unatoč svim naporima da se pomirimo, razna pitanja sprječavaju u rješavanju sukoba u crkvi. Na dva se mjesta u Novom zavjetu jasno i nedvosmisleno govori o rješavanju sukoba u koje je uključen grijeh. U Mateju 18,15-17, Isus daje korake za postupanje s bratom grešnikom. Prema ovom odlomku, u slučaju sukoba koji uključuje otvoreni grijeh, prvo ga trebamo riješiti jedan na jedan, zatim ukoliko još uvijek nije riješen, treba ga iznijeti maloj skupini, i na kraju pred cijelom crkvom ako problem i dalje postoji.
Drugi odlomak u kojem se o tome izričito govori je Luka 17. U stihovima 3-4 Isus kaže: „Čuvajte se: Ako brat tvoj sagriješi protiv tebe, prekori ga; i ako se pokaje, oprosti mu. I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta ti se obrati govoreći: ‘Kajem se’, ti mu oprosti.“ Bitan dio rješavanja sukoba je opraštanje. Bilo koja vrsta disciplinskog postupka uvijek bi trebala imati obnovu osobe koja griješi kao krajnji cilj.
Ponekad sukob ima veze sa stilskim preferencijama ili sukobima osobnosti više nego što ima veze s grijehom samim po sebi. U takvim slučajevima bilo bi dobro provjeriti vlastite motive i zapamtiti sljedeće: „Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe. Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je drugih“ (Filipljanima 2,3-4). Ako imamo istinsko neslaganje s nekim oko stilskih preferencija – najbolji način za postizanje određenog cilja službe, crkveni proračun, kako bi se crkvena služba trebala odvijati itd. – trebamo se uključiti u raspravu i postići zajednički dogovor. U Filipljanima 4,2-3 Pavao moli Evodiju i Sintihu „da budu iste misli u Gospodinu“ i druge da im pomognu. Moramo se poniziti kako bismo istinski slušali jedni druge težeći miru u tijelu (Rimljanima 12,16.18). Također bismo trebali tražiti Božju mudrost i vodstvo (Jakovljeva 1,5). Istina je da je ponekad najbolje razići se priznajući da Bog ima različite pozive ili živote. Ali trebali bismo dati sve od sebe da se nikada ne podijelimo u ljutnji.
Razlog zašto je rješavanje sukoba tako težak je taj što oklijevamo staviti se u neugodne situacije. Također često nismo voljni poniziti se dovoljno da priznamo da smo možda u krivu ili učiniti sve što je potrebno da se iskupimo ako smo u krivu. Oni koji najbolje rješavaju sukobe često su oni koji se radije ne bi suprotstavljali drugima zbog njihovih grijeha, ali to ipak čine iz poslušnosti Bogu. Ako je pitanje relativno neznatno, možda je najbolje biti strpljiv i zanemariti uvredu (Izreke 19,11). Ako se ne može prijeći, treba težiti pomirenju. Ovo je toliko važno pitanje za Boga da su mir s Njim i mir s drugima neraskidivo povezani (Matej 5,23-24).
English
Što Biblija kaže o rješavanju sukoba?
