Pitanje
Ako je Isus Bog, zašto je rekao 'Nitko nije dobar osim jedinog Boga'?
Odgovor
Oni koji odbacuju Kristovo božanstvo često tvrde da u Marku 10,17-22 Isus niječe svoje božanstvo odbacujući ideju da je dobar. Ona glasi kako slijedi:
„A dok je izlazio na put, dotrča jedan čovjek, klekne preda nj i upita ga: 'Učitelju dobri, što bih trebao činiti da baštinim vječni život?' Reče mu Isus: 'Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to je Bog. Zapovijedi znaš: Ne počini preljub, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne varaj, Poštuj svoga oca i majku.' I odgovori on i reče mu: 'Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.' Tada ga Isus, pogledavši, zavolje te mu reče: 'Jedno ti nedostaje: idi prodaj što god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi križ i slijedi me.' I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.“
Kori li Isus ovdje čovjeka što ga je nazvao dobrim i time zanijekao Njegovo božanstvo? Ne. Umjesto toga, On koristi prodorno pitanje kako bi potaknuo čovjeka da razmisli o implikacijama vlastitih riječi, da shvati koncept Isusove dobrote i naročito čovjekov nedostatak dobrote. Mladi bogataš je „otišao žalostan“ (Marko 10,22) jer je shvatio da, iako se posvetio držanju zapovijedi, nije uspio držati prvu i najveću od zapovijedi – ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim (Matej 22,37-38). Čovjekovo bogatstvo mu je vrijedilo više od Boga, stoga nije bio „dobar“ u Božjim očima.
Isusova temeljna pouka ovdje je da dobrota ne proizlazi iz čovjekovih djela, nego od samoga Boga. Isus poziva čovjeka da ga slijedi, jedini način činjenja dobra prema Božjem konačnom standardu. Isus mladom vladaru opisuje što znači slijediti ga – biti spreman odreći se svega, stavljajući tako Boga na prvo mjesto. Kad se uzme u obzir da Isus povlači razliku između ljudskog standarda dobrote i Božjeg standarda, postaje jasno da je slijediti Isusa dobro. Zapovijed slijeđenja Krista definitivni je navještaj Kristove dobrote. Dakle, prema standardu na koji Isus potiče mladog vladara da ga usvoji, Isus je dobar. A iz toga nužno slijedi da ako je Isus doista dobar po ovom standardu, Isus implicitno objavljuje svoje božanstvo.
Dakle, Isusovo pitanje čovjeku nije osmišljeno da porekne Njegovo božanstvo, već da navede čovjeka da prepozna Kristov božanski identitet. Takvo tumačenje je potkrijepljeno stihovima kao što je Ivan 10,11 kada Isus izjavljuje da je „dobri pastir“. Slično u Ivanu 8,46, Isus pita: „Koji od vas će mi dokazati grijeh?“ Naravno, odgovor je „nitko“. Isus je bio „bez grijeha“ (Hebrejima 4,15), svet i neokaljan (Hebrejima 7,26), jedini koji „nije upoznao grijeh“ (2. Korinćanima 5,21).
Logika se stoga može sažeti na sljedeći način:
1: Isus tvrdi da je samo Bog dobar.
2: Isus tvrdi da je dobar.
3: Dakle, Isus tvrdi da je Bog.
Takva tvrdnja ima savršenog smisla u svjetlu tijeka Markovog izvještaja s obzirom na otkrivenje Isusova pravog identiteta. Tek pred velikim svećenikom u Marku 14,62 izričito se razjašnjava pitanje Isusova identiteta. Priča o bogatom mladom vladaru jedna je u nizu priča osmišljenih da usmjere čitatelje prema Isusu kao vječnom, božanskom, utjelovljenom Sinu Božjem.
English
Ako je Isus Bog, zašto je rekao 'Nitko nije dobar osim jedinog Boga'?
