Pitanje
Što Biblija kaže o samoljublju, ljubavi prema sebi?
Odgovor
Ljubav kako se opisuje u Bibliji sasvim je drugačija od ljubavi koju prihvaća svijet. Biblijska ljubav je nesebična i bezuvjetna, dok svjetsku ljubav karakterizira sebičnost. U sljedećim stihovima vidimo da ljubav ne postoji odvojeno od Boga i da pravu ljubav može iskusiti samo onaj tko je iskusio Božju ljubav iz prve ruke:
Rimljanima 13,9-10: „Jer: 'Ne čini preljub', 'Ne ubij', 'Ne ukradi', 'Ne svjedoči lažno', 'Ne poželi', i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: 'Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.' Ljubav ne čini zlo bližnjemu: stoga je ljubav ispunjenje Zakona.“
Ivan 13,34-35: „Novu zapovijed vam dajem: Da ljubite jedan drugoga. Kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugoga. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubavi jedan za drugoga.“
1. Ivanova 4,16-19: „I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i onaj tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. U ovome je naša ljubav dosegla savršenstvo, da imamo smjelost u dan Suda: jer kakav je on, takvi smo i mi na ovome svijetu. Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah: jer strah je muka. Onaj tko se boji, nije usavršen u ljubavi. Mi ljubimo njega zato što je on prvi ljubio nas.“
Izjava „ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ nije zapovijed da ljubite sebe. Prirodno je i normalno voljeti sebe – to je naša zadana pozicija. U našem svijetu ne nedostaje ljubavi prema sebi. Zapovijed „ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ u biti nam govori da se prema drugima odnosimo jednako dobro kao prema sebi. Biblija nam nikada ne zapovijeda da volimo sami sebe; pretpostavlja da to već činimo. Zapravo, ljudi u svom neregeneriranom stanju previše vole sebe – to je naš problem.
U Isusovoj prispodobi o milosrdnom Samaritancu, samo se jedan pokazao pravim bližnjim čovjeku u potrebi: Samaritanac (Luka 10,30-37). Bila su još dvojica, svećenik i levit, koji su odbili pomoći čovjeku u nevolji. Njihov neuspjeh da pokažu ljubav povrijeđenom čovjeku nije bio rezultat premale ljubavi prema sebi, već rezultat prevelike ljubavi prema sebi i time stavljanja svojih interesa na prvo mjesto. Samaritanac je pokazao pravu ljubav – dao je svoje vrijeme, resurse i novac ne mareći za sebe. Njegov fokus je bio prema van, a ne prema unutra. Isus je ovu priču predstavio kao ilustraciju onoga što znači voljeti bližnjega kao samoga sebe (Luka 10,25-29).
Moramo skinuti oči sa sebe i brinuti se za druge. Kršćanska zrelost to zahtijeva. „Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe. Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je drugih“ (Filipljanima 2,3-4). Prema ovim stihovima, ljubav prema drugima zahtijeva poniznost, vrednovanje drugih i svjestan napor da se interesi drugih stave na prvo mjesto. Sve manje od toga je sebično i isprazno – i ne zadovoljava Kristovo mjerilo.
Ništa od ovoga ne bi trebalo shvatiti kao da sebe trebamo vidjeti kao „bezvrijedne“. Biblija uči da smo stvoreni na sliku Božju i sama ta činjenica nam daje veliku vrijednost (vidi Luka 12,7). Uravnoteženo, biblijsko gledište je da smo mi jedinstvena Božja kreacija, koju Bog voli unatoč našem grijehu, a Krist nas je otkupio. U Njegovoj ljubavi možemo voljeti druge.
Volimo druge na temelju Božje trajne ljubavi prema nama u Kristu. Kao odgovor na ovu ljubav, mi je dijelimo sa svima s kojima dolazimo u kontakt – našim „bližnjim“. Netko tko je zabrinut da ne voli sebe dovoljno ima pogrešan fokus. Njegova bi briga, biblijski, trebala biti ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. „Ja“ je nešto što želimo maknuti s puta kako bismo mogli voljeti prema van kako bismo trebali.
English
Što Biblija kaže o samoljublju, ljubavi prema sebi?
