Pitanje
Što je savezna teologija, i temelji li se na Bibliji?
Odgovor
Savezna teologija nije toliko „teologija“ u smislu sustavnog skupa doktrina, koliko je okvir za tumačenje Svetoga pisma. Obično se suprotstavlja jednom drugom interpretativnom okviru koji se naziva „dispenzacijskom teologijom“ ili „dispenzacijanizom.“ Dispenzacijanizam je trenutno najpopularnija metoda tumačenja Biblije među američkim protestantima, i to od drugog dijela devetnaestoga sve do dvadesetprvog stoljeća. Međutim, savezna teologija nastavlja biti teologijom većine protestanata općenito od vremena reformacije. Štoviše, ovome sustavu prednost daju oni koji imaju snažnija reformirana ili kalvinistička uvjerenja.
Dok dispenzacijanisti smatraju da se Sveto pismo otkriva u nizu od (obično) sedam „dispenzacija“ („dispenzacija“ se može definirati kao određeni način na koji se Bog ophodi prema čovjeku i tvorevini za vrijeme određenog razdoblja u povijesti otkupljenja), savezna teologija Sveto pismo promatra kroz leće saveza. Savezna teologija definira dva najvažnija saveza: savez djela (SD) i savez milosti (SM). Ponekad se navodi i treći savez, odnosno savez otkupljenja (SO), koji logično prethodi oba spomenuta saveza. Kasnije ćemo govoriti o ova dva saveza. Važno je imati na umu da različiti savezi opisani u Svetom pismu (npr. savezi sklopljeni s Noom, Abrahamom, Mojsijem, Davidom i Novi savez) proizlaze iz saveza djela ili iz saveza milosti.
Istražimo različite saveze opisane u saveznoj teologiji tako što ćemo početi sa savezom otkupljenja, koji logično prethodi druga dva saveza. Prema saveznoj teologiji, SO je savez koji su sklopile tri Osobe Trojstva kako bi izabrali, iskupili i spasili izabranu skupinu pojedinaca na spasenje i vječni život. Kao što je jedan popularan pastor-teolog rekao, u savezu otkupljenja „Otac izabire zaručnicu svome Sinu.“ Premda se SO izričito ne navodi u Svetom pismu, ono ipak na izričit način iznosi vječnu narav nauma Spasenja (Efežanima 1,3-14; 3,11; 2. Solunjanima 2,13; 2. Timoteju 1,9; Jakovljeva 2,5; 1. Petrova 1,2). Štoviše, Isus je često svoju zadaću nazivao izvršavanjem Očeve volje (Ivan 5,3. 43; 6,38-40; 17,4-12). Bez sumnje, Bog je namjeravao spasiti izabrane od samoga početka tvorevine, a SO je tom vječnom planu samo dao formalan oblik jezikom saveza.
S perspektive povijesti otkupljenja, savez djela je prvi savez koji vidimo u Svetom pismu. Kada je Bog stvorio čovjeka, stavio ga je u Edenski vrt i dao mu jednu jednostavnu zapovijed: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti.“ (Postanak 2,16-17) U ovoj zapovijedi možemo vidjeti kako se jezik saveza podrazumijeva. Bog je stavio Adama u Vrt i obećao vječni život njemu i njegovu potomstvu dokle god su poslušni Božjim zapovijedima. Život je nagrada za poslušnost, a smrt je kazna za neposlušnost. To je jezik saveza.
Neki znanstvenici u savezu djela vide obrazac saveza između sizerena i vazala. U takvim savezima, sizeren (tj. kralj ili vladar) bi ponudio uvjete saveza vazalu (tj. podaniku). Sizeren bi se skrbio za blagoslov i zaštitu, a zauzvrat bi od vazala primao danak. U slučaju saveza djela, Bog (sizeren) obeća vječan život i blagoslove čovječanstvu (vazalu kojega predstavlja Adam kao glava ljudskoga roda), a u zamjenu traži čovjekovu poslušnost odredbama saveza (tj. nemoj jesti sa stabla). Sličnu građu vidimo u davanju Staroga saveza kroz Mojsija Izraelu. Izrael je sklopio savez s Bogom na Sinaju. Bog bi im dao Obećanu zemlju, rekonstruirani „Eden“ („zemlju kojom teku med i mlijeko“), te Njegov blagoslov i zaštita protiv svih neprijatelja u zamjenu za poslušnost Izraela odredbama saveza. Kazna za kršenje saveza bilo je izgnanstvo iz zemlje (koje se dogodilo prilikom osvajanja sjevernoga kraljevstva 722. g. pr. Kr. i prilikom osvajanja južnoga kraljevstva 586. g. pr. Kr.)
Kada Adam nije uspio držati savez djela, Bog je uspostavio treći savez, koji se zove savez milosti. U SM, Bog grješnicima (onima koji ne mogu držati SD) besplatno nudi vječni život i spasenje kroz vjeru u Isusa Krista. Kada Bog daje proroštvo o „ženinu rodu“ (dosl. „sjemenu“) u Postanku 3,15, vidimo da će se Bog pobrinuti za SM. Dok je savez djela bio uvjetan, tako da obećava blagoslove za poslušnost i prokletstva za neposlušnost, savez milosti je bezuvjetan i daje se besplatno na temelju Božje milosti. SM preuzima oblik drevnih zemljišnih darovnica, u kojima bi kralj dao primatelju zemlju kao dar, bez ikakvih uvjeta. Netko bi mogao reći da je vjera uvjet saveza milosti. Postoje mnogi poticaji u Bibliji primateljima Božje bezuvjetne milosti da ostanu vjerni do kraja, tako da u stvarnom smislu, očuvanje vjere jest uvjet SM. Međutim, Biblija jasno uči da je čak i spasonosna vjera dar Božje milosti (Efežanima 2,8-9).
Vidimo kako se savez milosti očituje u različitim bezuvjetnim savezima koje Bog sklapa s pojedincima u Bibliji. Savez koji je Bog sklopio s Abrahamom (da će biti njegov Bog, te da će Abraham i njegovi potomci biti Njegov narod) produžetak je saveza milosti. Savez s Davidom (da će Davidov potomak uvijek vladati kao kralj) također je produžetak saveza milosti. Konačno, Novi savez je konačni izričaj saveza milosti, jer je Bog napisao svoj Zakon u naša srca i potpuno oprostio naše grijehe. Kada sagledavamo ove različite starozavjetne saveze treba nam biti jasno da oni svi pronalaze svoje ispunjenje u Isusu Kristu. Obećanje Abrahamu da će blagosloviti sve narode ispunilo se u Kristu. Kralj iz Davidove linije koji će vječno vladati nad Božjim narodom također je svoje ispunjenje pronašao u Kristu, a Novi savez se očigledno ispunio u Kristu. Čak i u Starom savezu postoje naznake saveza milosti, jer sve starozavjetne žrtve i obredi ukazuju prema spasonosnom djelu Krista, našega Velikog svećenika (Hebrejima 8-10). To je razlog zašto Isus u svojoj Propovijedi na gori može reći da nije došao ukinuti Zakon, nego ga ispuniti (Matej 5,17).
Ujedno vidimo SM na djelu u Starom zavjetu kada je Bog poštedio narod osude koju su zaslužili zbog opetovanih grijeha. Premda je Bog, kroz odredbe Mojsijeva saveza (što je primjena SD-a), obećao osudu nad Izraelom za njihovu neposlušnost njegovim zapovijedima, Bog se prema svome saveznom narodu još uvijek odnosi strpljivo. Iza toga obično nalazimo izraz: „Bog se sjeća … Saveza koji sklopi s Abrahamom“ (2. Kraljevima 13,23; Psalam 105; Izaija 29,22; 41,8); Božje obećanje da će ispuniti savez milosti (koji je po definiciji jednostrani savez) često je znao nadjačati njegovo pravo da primijeni savez djela.
To je kratak opis savezne teologije i načina na koji ona tumači Pismo kroz leće saveza. U pogledu savezne teologije često se postavlja pitanje je li SM naslijedio ili istisnuo SD. Drugim riječima, je li SD zastario budući da je i Stari savez zastario (Hebrejima 8,13)? Stari (Mojsijev) savez, premda se radi o primjeni SD, nije SD. Ponovno, SD potječe od samoga početka u Edenu, kada je Bog obećao život za poslušnost i smrt za neposlušnost. SD se dodatno razrađuje u Deset zapovijedi, u kojima Bog ponovno daje obećanje života i blagoslova za poslušnost, te smrt i kaznu za neposlušnost. Stari zavjet je više od moralnog zakona kodiranoga u Deset zapovijedi. Stari zavjet uključuje pravila i propise koji se tiču štovanja Boga. On ujedno uključuje građanski zakon koji je upravljao izraelskom nacijom za vrijeme razdoblja teokracije i monarhije. Nakon dolaska Isusa Krista, obećanoga Mesije Staroga zavjeta, mnogi aspekti Staroga saveza postali su zastarjeli jer je Isus ispunio tîpove i figure Staroga saveza (ponovno, vidi Hebrejima 8-10). Stari savez predstavljao je „tîpove i sjene,“ dok Krist predstavlja „stvarnost“ ili „suštinu“ (Kološanima 2,17). Ponovno, Krist je došao ispuniti zakon (Matej 5,17). Kao što je Pavao rekao: „Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj 'da'; zato i mi po njemu velimo svoj 'Amen' na slavu Boga“ (2. Korinćanima 1,20).
Usprkos tomu, to ne dokida savez djela koji je kodiran u moralnom zakonu. Bog je od svoga naroda u SZ zahtijevao svetost (Levitski zakonik 11,44), koju još uvijek zahtijeva od svoga naroda u NZ (1. Petrova 1,16). Zbog toga, još uvijek smo dužni vršiti odredbe SD. Radosna je vijest da je Isus Krist, kao posljednji Adam i naša savezna Glava, ispunio zahtjeve SD i da je savršena pravednost razlog zašto Bog može dati SM izabranima. Rimljanima 5,12-21 opisuje situaciju između dvije „federalne“ ili „savezne“ glave ljudskoga roda. Adam je predstavljao ljudski rod u Vrtu i nije uspio vršiti SD, zbog čega je sebe i svoje potomstvo strmoglavio u grijeh i smrt. Isus Krist bio je čovjekov predstavnik od svoga iskušenja u pustinji sve do Golgote, i savršeno je ispunio SD. To je razlog zašto Pavao može reći: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti“ (1. Korinćanima 15,22).
Na kraju, Savezna teologija na Sveto pismo gleda kao na očitovanje SD ili SM. Cijela priča povijesti otkupljenja može se promatrati kao Božje razvijanje SM iz njegovih početnih stadija (Postanak 3,15) pa sve do njegova potpunog sazrijevanja u Kristu. Savezna teologija je, stoga, veoma kristocentričan način razmatranja Svetoga pisma, jer smatra da SZ daje obećanje o Kristu a na NZ gleda kao na ispunjenje toga obećanja u Kristu. Neki optužuju da savezna teologija poučava nešto što nazivaju „teologiju zamjene“ (tj. da je Crkva zamijenila Izrael). Međutim, to ne može biti dalje od istine. Za razliku od dispenzacijanizma, savezna teologija ne vidi tako veliku razliku između Izraela i Crkve. Izrael je predstavljao Božji narod u SZ, dok Crkva (koju čine Židovi i pogani) predstavlja Božji narod u NZ; i jedni i drugi čine jedan Božji narod (Efežanima 2,11-20). Crkva ne zamjenjuje Izrael, nego Crkva jest Izrael i Izrael jest Crkva (Galaćanima 6,16). Svi ljudi koji imaju istu vjeru kao Abraham dio su Božjeg saveznog naroda (Galaćanima 3,25-29).
O saveznoj teologiji moglo bi se reći još puno toga, ali važno je imati na umu da je savezna teologija mreža tumačenja kojom se služi za razumijevanje Svetoga pisma. Kao što smo vidjeli, ona nije jedina mreža tumačenja pomoću koje možemo čitati Sveto pismo. Savezna teologija i dispenzacijanizam imaju mnoge različitosti, a ponekad vode do suprotnih zaključaka vezano uz određene sekundarne doktrine. Međutim, oboje pristaju uz osnove kršćanske vjere: Spasenje dolazi samo po milosti, samo kroz vjeru samo u Krista i samo Bogu na slavu! English
Što je savezna teologija, i temelji li se na Bibliji?
