Pitanje
Tko su bili sinovi Božji i ljudske kćeri u Postanku 6,1-4?
Odgovor
U Postanku 6,1-4 čitamo: „Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče: 'Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina.' U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.“ Izneseno je nekoliko prijedloga o tome tko su bili sinovi Božji i zašto su djeca koju su imali s kćerima ljudskim narasla u rasu divova (čini se da riječ „Nefilim“ upravo to znači).
Tri su najraširenija gledišta o identitetu „sinova Božjih“: (1) da su to bili pali anđeli, (2) da su bili moćni ljudski vladari ili (3) da su bili pobožni potomci Šeta koji su se ženili s izopačenim potomcima Kajina. U prilog (1) ide činjenica da se starozavjetni izraz „sinovi Božji“ uvijek odnosi na anđele (Job 1,6; 2,1; 38,7). Potencijalan problem s (1) stvara činjenica da se, prema Mateju 22,30, anđeli ne žene. Biblija ne daje nikakva povoda vjerovanju da anđeli imaju spol niti da se mogu razmnožavati. Gledišta (2) i (3) nemaju ovaj problem.
Problem vezan uz gledišta (2) i (3) jest taj što ženidba običnih muškaraca s običnim ženama ne objašnjava zašto su njihovi potomci bili „divovi“ ili „od starine po snazi glasoviti ljudi“. Nadalje, zašto bi Bog odlučio dovesti Potop na zemlju (Postanak 6,5-7) kada Bog nikada nije zabranio moćnim muškarcima niti Šetovim potomcima da se žene s običnim ženama ili Kajinovim potomcima. Nadolazeća osuda iz Postanka 6,5-7 povezana je s onime što se dogodilo u Postanku 6,1-4. Jedino bi sramotan, perverzan brak palih anđela sa ženama opravdao tako strahovitu osudu.
Slabost gledišta (1) jest u tome što Matej 22,30 obznanjuje: „O uskrsnuću niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao nebeski anđeli.“ Međutim, ovaj problem možemo riješiti tako što ćemo ukazati da tekst ne kaže „anđeli se ne mogu ženiti.“ Umjesto toga, tekst kaže da se anđeli ne žene. Drugo, Matej 22,30 odnosi se na „nebeske anđele“. Ne odnosi se na pale anđele, koji ne mare za Božji stvoreni red i koji neprestano traže načine da osujete Božji naum. Činjenica da se Božji sveti anđeli ne žene niti se upuštaju u spolne odnose ne znači da isto možemo zaključiti i o Sotoni i njegovim demonima.
Gledište (1) je najvjerojatnije. Istina, zanimljivo je „proturječno“ reći da su anđeli bespolna bića, a potom reći da su „sinovi Božji“ bili pali anđeli koji su se razmnožavali sa ženama. Međutim, iako su anđeli duhovna bića (Hebrejima 1,14), mogu se pojaviti u ljudskom, fizičkom obliku (Marko 16,5). Ljudi iz Sodome i Gomore željeli su spolno općiti s dvojicom anđela koji su bili s Lotom (Postanak 19,1-5). Vjerojatno je da anđeli mogu preuzeti ljudski oblik, pa čak i kopirati ljudsku spolnost – a možda čak i razmnožavanje. Zašto pali anđeli to ne čine češće? Čini se da je Bog utamničio pale anđele koji su počinili taj zli grijeh, kako drugi pali anđeli ne bi učinili isto (kao što Judina poslanica u šestom stihu opisuje). Raniji hebrejski tumači, apokrifna i pseudoepigrafska pisanja jednoglasno potvrđuju gledište da su pali anđeli „sinovi Božji“ spomenuti u Postanku 6,1-4. Svakako, to nipošto ne znači da je rasprava time riješena. Međutim, gledište da Postanak 6,1-4 uključuje pale anđele koji spolno opće s ljudskim ženama ima čvrstu kontekstualnu, gramatičku i povijesnu osnovu.
English
Tko su bili sinovi Božji i ljudske kćeri u Postanku 6,1-4?
