Pitanje
Naučava li Biblija situacijsku etiku?
Odgovor
Situacijska etika jest određeno gledište moralne etike koje tvrdi da je moralnost čina određena konkretnim kontekstom. Situacijska etika navodi da ako postoji ono što je ispravno i pogrešno, određeno je samo željenim ishodom situacije. Situacijska etika razlikuje se od moralnog relativizma koji navodi da ispravno ili pogrešno ne postoji. Situacijska etika obuhvaća etički kod u kojem zadovoljavanje potreba svake situacije određuje ono što je ispravno ili pogrešno.
Od korica do korica, Biblija je istinita, dosljedna i primjenjiva. Uči li Biblija, savjetuje ili čak naginje zagovaranju situacijske etike? Kratak odgovor glasi: „Ne“. Razmotrimo tri načela: 1) Bog je stvoritelj i održavatelj. 2) Cijela Božja Riječ je istinita. Čak i dijelovi koji nam se ne sviđaju ili koje ne razumijemo. 3) Ono što je ispravno i pogrešno određeno i definirano je time tko je Bog.
1. Bog je stvoritelj i održavatelj. Situacijska etika navodi da okruženje ili okolnosti određuju moral. Božja Riječ kaže da Božja suverenost određuje moralnost, budući da je On stvoritelj i održavatelj. I to nije pitanje semantike, nego činjenice. Čak i kad bi Bog dao zapovijed jednoj skupini ljudi i zabranio drugoj, utvrđivanje je li to ispravno ili pogrešno, etički ili neetički, ne temelji se na situaciji, već na Božjoj zapovijedi. Bog ima vlast da upravlja onim što je ispravno i pogrešno. Rimljanima 3,4 kaže: „Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac“.
2. Cijela Božja Riječ je istinita. Tvrditi da Biblija zagovara situacijsku etiku značilo bi da insinuira da postoje greške koje su u njoj sadržane. To nije moguće. Nije moguće zbog broja 1, Bog je stvoritelj i održavatelj.
3. Ono što je ispravno i pogrešno definirano je time tko je Bog. Ljubav je Božja narav. On definira što je ljubav, ne onime što čini, već jednostavno time tko On jest. Biblija kaže: „Bog je ljubav“ (1. Ivanova 4,16). Ljubav je nesebična i obazriva prema drugima, nikada ne traži vlastitu slavu ili zadovoljstvo (1. Korinćanima 13). Dakle, na temelju toga tko Bog jest, Biblija, koju je dao Bog i koja je sva istinita, ne može sadržavati sustav etike koji bi unutar sebe prkosio Božjoj naravi. Situacijska etika nalazi da ono što je ispravno i pogrešno zadovoljava većinu ili jednu osobu iz sebičnosti. Ljubav je suprotna. Ljubav nastoji poticati i izgrađivati druge.
Dva temeljna problema u vezi situacijske etike su stvarnost apsolutne istine i koncept prave ljubavi. Biblija podučava apsolutnu istinu, koja zahtijeva da je ono što je ispravno i pogrešno predodredio sveti Bog. A ljubav – Božja definicija istinite, iskrene, prave ljubavi – ne ostavlja mjesta za sebične ili nečiste motive. Čak i kad bi netko rekao da situacija zahtijeva nesebičnost, još uvijek je to ljudska odlučnost, a ne božanska. Razlozi ljudskog bića za određivanje onog što je najbolje, bez prave ljubavi u osnovi su sebični.
Dakle, što se događa kada sve izgleda ispravno, ali Bog kaže da je pogrešno? Moramo vjerovati Božjoj suverenosti i vjerovati „da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani“ (Rimljanima 8,28). Ako pripadamo Kristu, Bog nam je dao Duha Svetoga (Ivan 16), i kroz Njega imamo razumijevanje onoga što je ispravno i pogrešno. Kroz Njega smo osvjedočeni, ohrabreni i vođeni ka pravednosti. Iskrena želja za spoznajom istine, zajedno s traženjem Boga, nagradit će se Božjim odgovorom. „Blaženi gladni i žedni pravednosti, jer oni će se nasititi!“ (Matej 5,6).
English
Naučava li Biblija situacijsku etiku?
