Pitanje
Zašto je skepticizam prema vjeri danas toliko rasprostranjen?
Odgovor
Vjerski skepticizam ne treba miješati s izravnim ateizmom ili nereligioznošću, iako se ateisti mogu smatrati nekom vrstom vjerskih skeptika. Vjerski skeptik može jednostavno biti netko tko ima ozbiljne sumnje ili tko nije vezan za vjeru. Zapravo, vjerski skepticizam nije ništa novo. Poznati skeptici Natanael (Ivan 1,45-47) i Toma (Ivan 20,25) bili su Isusovi učenici koji su sumnjali. Ipak, kao da danas vjerski skepticizam postaje sve rasprostranjeniji.
Mnogo faktora pridonijelo je porastu vjerskog skepticizma. Jedan od njih je kultura općenito. Više od tisućljeća etos zapadne kulture bio je „kršćanski"; to jest poštovao se i podučavao judeo-kršćanski svjetonazor, čak i ako se nije uvijek živio. To se počelo mijenjati za vrijeme prosvjetiteljstva (poznato i kao doba razuma) početkom 1700-ih i nastavilo tijekom industrijskog doba, u vrijeme kada čovjek nije poznavao prepreke. Kulturna promjena ubrzala se u modernom i sada postmodernom dobu, dijelom i zbog priliva mnogih različitih kultura i načina razmišljanja.
David Kinnaman, predsjednik Barna grupe, piše u svojoj knjizi Nekršćanski: Što nova generacija zaista misli o kršćanstvu… i Zašto je to važno: „Mnogi mladi Amerikanci kažu da se život čini kompliciranim – da je teško znati kako živjeti s navalom informacija, svjetonazora i opcija s kojima se svakodnevno susreću. Jedna od specifičnih kritika koju mladi odrasli često upućuju ka kršćanstvu jest ta da ne nudi duboke, promišljene ni izazovne odgovore na život u složenoj kulturi." Drugim riječima, odgovore Biblije na kulturna pitanja smatraju previše pojednostavljenima. Društvo je previše „sofisticirano" da bi moglo obratiti pažnju na „staromodne" običaje Biblije. Odbacuju osnovne odgovore poput „zato što Biblija to kaže" i ne vide – možda ih nikad nisu učili – da postoje dublji razlozi za temelj biblijskih zapovijedi.
Još jedan razlog današnjeg vjerskog skepticizma ima veze s prakticiranjem vjere. Nažalost, neki religiozni ljudi su nemoralni, nepošteni ili jednostavno zli. Neki skeptici su u prošlosti imali loša iskustva s religijom. Prema Barna grupi, najveći razlog zašto je vjerski skepticizam porastao među milenijalcima (onima rođenima između 1985. i 2002.) u Sjedinjenim Državama počiva na osobnim interakcijama s „kršćanima" koji su zapravo bili nekršćanski. Vjersko licemjerje ostavilo je mnoge razočaranima i odvojilo ih od vjere koja je nekada učvrstila zapadni svijet.
Svaki nedostatak stavova i postupaka nalik Kristu među vjernicima ukazuje na nedostatak osobne preobrazbe. Pozvani smo biti poput Krista. No mnogi se kršćani više usredotočuju na nepravednost u kulturi, nego na samopravednost u vlastitom srcu. Oni propuštaju Galaćanima 2,20: „S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni." Raspeti život suzbija licemjerje.
Još jedan čimbenik koji doprinosi današnjem vjerskom skepticizmu je prekomjerno oslanjanje na empirizam. Ljudi koji žele da se sve „dokaže" izvan svake sumnje prirodno će biti sumnjičavi prema duhovnim istinama, koje nije moguće kvantificirati, secirati ili testirati u laboratoriju. Ironično je da mnogi vjerski skeptici kao evanđeosku istinu prihvaćaju teoriju naturalističke evolucije, koja nikada nije dokazana, dok odbacuju izvještaje očevidaca Isusovih čuda u evanđeljima.
Vjerski skepticizam može biti uzrokovan i željom iskazivanja dužnog poštovanja prema svim vjerskim uvjerenjima – i zbunjenošću zbog sukobljenih uvjerenja koja različiti vjerski sustavi podržavaju. Jedna skupina kaže jedno o Isusu, dok druga skupina govori suprotno. Treće skupine potpuno izostavljaju Isusa u korist gurua hipnotizera ili filozofije uma ili neobično oblikovane stijene. Dovoljno da bilo koga učini malo skeptičnim. Dodajte ovoj zbrci široko prihvaćanje postmodernog relativizma, i ne čudi što danas ima toliko vjerskih skeptika.
Vjerski skepticizam koji je intelektualno utemeljen sam po sebi nije loš. Ustvari, zdravi skepticizam je nešto dobro – trebamo biti oprezni u vezi lažnog učenja, a i kaže nam se da „provjeravamo duhove jesu li od Boga" (1. Ivanova 4,1). Zdrava, ustrajna vjera uključuje dozvolu za ispitivanje i traženje odgovora. Bog može podnijeti naše preispitivanje, a sumnju ne treba izjednačavati s nevjerom. Bog nas poziva da „dođemo… da zajedno prosudimo" (Izaija 1,18).
Moramo se „mudro vladati prema onima vani" (Kološanima 4,5; vidi također 1. Solunjanima 4,12 i 1. Timoteju 3,7), te možemo uključiti skeptike u dijalog koji vodi do istine. Apostol Petar kaže: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas išće obrazloženje za nadu koja je u vama" (1. Petrova 3,15). Odmah slijedi zapovijed s uputama o tome kako angažirati ispitivača: „…ali s blagošću i strahom. Imajte dobru savjest, da se u onome u čemu vas ogovaraju kao zločince postide oni koji ozloglašuju vaše dobro življenje u Kristu" (1. Petrova 3,15-16). Poniznost i poštovanje ključni su u odnosima sa skepticima u našem postmodernom dobu.
English
Zašto je skepticizam prema vjeri danas toliko rasprostranjen?
