Pitanje
Što je sklad Evanđelja?
Odgovor
„Sklad“ Evanđelja podrazumijeva podudarnost četiri biblijska Evanđelja. Četiri novozavjetna Evanđelja su kao pjevači vokalnog kvarteta. Svaki od njih pjeva zaseban dio, a ipak svi dijelovi zajedno čine prekrasnu kompoziciju. Svaki od četiri Evanđelja daje svjedočanstvo o Isusu iz malo drugačije perspektive, ali svaki priča istu priču. Stoga su sva Evanđelja u skladu jedna s drugima. Knjige koje Evanđelja svrstavaju kronološki nazivaju se harmoniziranim Evanđeljima, a neke Biblije na kraju imaju reference koje prate kronološki slijed pod nazivom 'Sklad Evanđelja'.
Evanđelja po Mateju, Marku i Luki nazivaju se „sinoptička“ Evanđelja, jer uključuju mnoge iste događaje iz Isusovog života (riječ sinoptički znači „isti pogled“). Evanđelje po Ivanu stoji zasebno, popunjava praznine koje su drugi izostavili. Svako od tih Evanđelja napisano je za drugačiju publiku i naglašava različite aspekte Isusove službe. Evanđelje po Mateju prvenstveno je napisano za Židove, te naglašava kako je Isus ispunio proročanstva kraljevskog Mesije. Marko je prvenstveno napisan za Rimljane ili poganske kršćane, stoga sadrži mali broj starozavjetnih proročanstava i objašnjava mnoge židovske riječi i običaje. U Evanđelju po Marku Isus se prikazuje kao Božanski Sluga. Luka je također prvenstveno napisan za poganske vjernike, te također objašnjava židovske običaje i koristi grčka imena. Luka je imao namjeru napisati dosljednu pripovijest o Isusovu životu i predstavlja Isusa kao Sina Čovječjega, naglašavajući Njegovu potpunu čovječnost. Ivanovo Evanđelje naglašava Isusa kao Sina Božjega i uključuje više Isusovih objava o samom sebi od bilo kojeg drugog Evanđelja. Također daje detaljniju sliku zbivanja tijekom Isusovih posljednjih dana.
Neki ljudi su pokušali diskreditirati Bibliju ističući prividne nedosljednosti u Evanđeljima. Ističu razlike u redoslijedu u kojem su događaji prikazani ili manje detalje unutar tih događaja. Kada se četiri izvještaja usporede jedni s drugima, vidimo da svi strogo ne slijede istu kronologiju. To je zato što je većina priča raspoređena po tematskom redoslijedu, u kojem su događaji grupirani prema sličnoj temi. Ovaj tematski pristup je način koji većina nas svakodnevno koristi u razgovorima.
Na razlike u manjim detaljima, poput broja anđela na Kristovom grobu (Matej 28,5; Marko 16,5; Luka 24,4; Ivan 20,12), također se odgovara dopuštajući da tekst govori sam za sebe. Matej i Marko spominju „anđela“, dok Luka i Ivan spominju dva anđela. Međutim, Matej i Marko nikada ne kažu da je tamo bio „samo“ jedan anđeo; jednostavno kažu da je tamo bio prisutan anđeo. Takve razlike su komplementarne, a ne kontradiktorne. Nova informacija se može dodati, ali nikada ne negira istinitost stare informacije.
Poput ostatka Biblije, četiri Evanđelja su predivna svjedočanstva Božje objave čovjeku. Zamislite sakupljača poreza (Mateja), jednog neobučenog židovskog mladića koji je u prošlosti imao reputaciju da lako odustaje (Marka), grčkog liječnika (Luku) i židovskog ribara (Ivana) kako svi pišu skladna svjedočanstva o Isusovom životu. Nemoguće je da su bez Božje intervencije mogli napisati ove nevjerojatno točne izvještaje (2. Timoteju 3,16). Povijest, proročanstva i osobne pojedinosti sveukupno sastavljaju jednu krajnje preciznu sliku o Isusu – Mesiji, Kralju, Slugi i Sinu Božjemu.
English
Što je sklad Evanđelja?
