Pitanje
Kaže li Biblija da slijedite svoje srce?
Odgovor
Mnogo je poziva da „slijedite svoje srce“ u filmovima, romanima, sloganima, blogovima i memovima. Povezani savjeti su „vjerujte sebi“ i „slijedite svoje instinkte“. Posljedična izreka je „vaše srce vas nikada neće odvesti na krivi put“. Problem je u tome što nijednu od ovih dosjetki Biblija ne podržava.
Umjesto da se pouzdamo u svoja srca, svoja srca trebamo predati Bogu: „Uzdaj se u GOSPODINA svim svojim srcem i ne oslanjaj se na vlastit razum. Priznaj njega na svim svojim putovima i on će usmjeravati tvoje staze“ (Izreke 3,5-6). Ovaj odlomak daje izričitu zapovijed da ne vjerujemo sebi. I daje obećanje vodstva onima koji odluče slijediti Gospodina.
Da bi nešto pružilo pravi smjer, mora se temeljiti na objektivnoj istini. To znači da sve što se konzultira za vodstvo mora donijeti zaključak koji se temelji na objektivnoj istini, a ne na subjektivnom, emocionalnom zaključivanju. Biblija uči da čovjek treba slijediti Boga. Bog izjavljuje: „Blagoslovljen je čovjek koji se pouzdaje u GOSPODINA i čija nada je GOSPODIN“ (Jeremija 17,7). Bog ima savršeno znanje o svemu (1. Ivanova 3,20), što se često naziva sveznanjem. Božje znanje ni na koji način nije ograničeno. Bog je svjestan svih događaja koji su se ikada dogodili, koji se trenutno događaju i koji će se ikada dogoditi (Izaija 46,9-10). Božje znanje nadilazi puke događaje i proteže se na misli i namjere (Ivan 2,25; Djela 1,24). Međutim, nije sve to znanje ono što Boga čini savršeno pouzdanim izvorom vodstva. Bog je također svjestan svake mogućnosti, svake prilike, svakog zamislivog ishoda bilo kojeg niza događaja (Matej 11,21). Ta sposobnost, u kombinaciji s Božjom dobrotom, omogućuje Bogu da pruži najbolji mogući smjer ljudima da slijede.
Bog kaže ovo o neobnovljenom srcu: „Srce je iznad svega prijevarno, i beznadno opako: tko ga može upoznati?“ (Jeremija 17,9). Ovaj stih jasno pokazuje dva razloga zašto se nitko ne bi trebao vezati da će slijediti svoje srce kada donosi odluke. Prvo, ne postoji ništa varljivije u cijeloj kreaciji od čovjekovog srca zbog njegove naslijeđene grešne prirode. Ako slijedimo svoje srce, slijedimo nepouzdanog vodiča.
Mi smo, zapravo, slijepi na varljivu prirodu vlastitog srca. Kao što prorok pita: „Tko ga može upoznati?“ Kad se oslanjamo na sebe za mudrost, na kraju ne možemo razlikovati dobro od zla. Uspješnica iz 1977., "You Light Up My Life", sadrži ove nesretne riječi: „Ne može biti pogrešno/Kad je osjećaj tako dobar.“ Određivanje dobrog od lošeg na temelju „osjećaja“ je opasan (i nebiblijski) način življenja.
Drugo, Jeremija 17,9 uči da je srce beznadno opako. Ne postoji način da se popravi srce. Naprotiv, čovjek treba novo srce. Zato, kad osoba povjeruje u Krista, postaje novo stvorenje (2. Korinćanima 5,17). Isus ne popravlja srce; umjesto toga, On ga zamjenjuje novim.
Ali to ne znači da se možemo oslanjati na svoje srce nakon što povjerujemo u Krista. Čak i kao vjernike nas se potiče da slijedimo Božju volju umjesto vlastitih želja. Biblija uči da „tijelo žudi protiv Duha i Duh protiv tijela; i to se dvoje jedno drugome protivi, tako da ne možete činiti ono što biste htjeli“ (Galaćanima 5,17).
Imamo sveznajućeg, dobrohotnog Gospodina koji obećava dati nam mudrost (Jakovljeva 1,5); imamo Njegovu nadahnutu, nepogrešivu Riječ zapisanu za nas (2. Timoteju 3,16). Zašto bismo okrenuli leđa Bogu i Njegovim vječnim obećanjima kako bismo slijedili hirovite porive srca?
English
Kaže li Biblija da slijedite svoje srce?
