Pitanje
Uči li Biblija da postoje smrtni i laki grijesi?
Odgovor
Rimokatolička crkva grijeh svrstava u dvije kategorije: smrtni grijeh i laki grijeh. Pitanje grijeha kakvoga ga uči Biblija jedno je od najosnovnijih vidova shvaćanja života s Bogom i toga što znači poznavati ga. Dok hodamo kroz ovaj život, moramo znati kako se postaviti na biblijski način prema našem vlastitom grijehu i prema očitovanjima grješnosti čovječanstva s kojim se suočavamo iz trenutka u trenutak, iz dana u dan. Posljedice koje nastaju zbog nebiblijskoga shvaćanja grijeha, a poradi toga i zbog nepravilne reakcije na grijeh, izrazito su razorne. Neistinito razumijevanje grijeha kao posljedicu može imati vječno odvojenje od Boga u Paklu. Međutim, slava preslavnome Imenu našega Boga i Spasitelja Krista Isusa! U njegovoj Svetoj Riječi, Bog je jasno pokazao što je grijeh, kako utječe na nas osobno i koja je pravilna reakcija na njega. Prema tome, dok pokušavamo razumjeti predodžbu o postojanju smrtnoga i lakog grijeha, sagledajmo konačni odgovor u Božjoj posve dostatnoj Riječi.
Kako bismo saznali uči li Biblija predodžbu o postojanju smrtnoga i lakog grijeha, pomoći će nam neki osnovni opisi. Predodžbe o smrtnome i lakom grijehu u osnovi su rimokatoličke. Evanđeoski kršćani i protestanti mogu ili ne moraju biti upoznati s ovim izrazima. Radna definicija smrtnoga i lakog grijeha mogla bi glasiti: Smrtni grijeh jest »grijeh koji uzrokuje duhovnu smrt«, a laki grijeh je »grijeh koji se može oprostiti«. Laki grijeh uvijek se koristi u kontrastu naspram smrtnome. Smrtni grijesi su oni grijesi koji ljude isključuju iz kraljevstva; laki grijesi su oni grijesi koji ljude ne isključuju iz kraljevstva. Laki grijeh razlikuje se od smrtnoga po kazni koju zaslužuje. Laki grijeh zaslužuje vremenitu kaznu koja se okajava uz pomoć ispovijedi ili vatrom u Čistilištu, dok smrtni grijeh zaslužuje vječnu smrt.
U Katekizmu Katoličke Crkve nalazimo ovaj opis smrtnoga grijeha: »Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: 'Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.’« (1857) Prema Katekizmu: »Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi ...« (1858) Katekizam nadalje tvrdi da je posljedica smrtnoga grijeha »gubitak ljubavi i oduzimanje posvetne milosti, tj. stanja milosti. Ako se ne iskupi kajanjem i božanskim oproštenjem, uzrokuje isključenje iz Kristova kraljevstva i vječnu smrt u paklu...« (1861).
Vezano uz laki grijeh, Katekizam kaže sljedeće: »Laki se grijeh čini kad se u lakoj stvari ne obdržava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka. Laki grijeh slabi ljubav i očituje neurednu sklonost prema stvorenim dobrima; priječi napredak duše u vježbanju u kreposti i u vršenju moralnog dobra; zaslužuje vremenite kazne. Namjerni laki grijeh, koji ostaje bez pokajanja, malo po malo nas pripravlja da počinimo teški grijeh. Ipak, laki nas grijeh ne suprotstavlja božanskoj volji i prijateljstvu; ne raskida saveza s Bogom. Moguće ga je popraviti milošću Božjom. Laki grijeh 'ne lišava posvetne milosti, prijateljstva s Bogom, ljubavi, a prema tome ni vječnog blaženstva« (1862-1863).
Da sažmemo, smrtni grijeh je namjerni prekršaj Deset zapovijedi (mislima, riječju ili djelom) počinjen u potpunoj spoznaji težine stvari i uzrokuje gubitak spasenja. Spasenje se može ponovno zaslužiti pokajanjem i Božjim oproštenjem. Laki grijeh može biti prekršaj Deset zapovijedi ili grijeh lakše naravi, koji je počinjen nenamjerno ili bez potpune privole. Iako šteti čovjekovu odnosu s Bogom, laki grijeh nema za posljedicu gubitak vječnoga spasenja.
U svjetlu Biblije, pojmovi smrtnoga i lakog grijeha predstavljaju nekoliko poteškoća: Kao prvo, ovi pojmovi predstavljaju nebiblijsku sliku o tome kako Bog gleda na grijeh. Biblija kaže da će Bog biti pravedan i pošten u svome kažnjavanju grijeha na dan suda, tako da će neki grijesi zaslužiti veću kaznu od drugih (Matej 11,22. 24; Luka 10,12. 14). Međutim, činjenica koju trebamo imati na umu jest da će Bog kazniti sve grijehe. Biblija uči da svi griješimo (Rimljanima 3,23) i da je pravedna plaća za grijeh vječna smrt (Rimljanima 6,23). Nasuprot predodžbe o postojanju smrtnoga i lakog grijeha, Biblija ne kaže da neki grijesi zaslužuju vječnu smrt dok je drugi ne zaslužuju. Svi grijesi su smrtni grijesi utoliko što prijestupnik zaslužuje vječno odvojenje od Boga čak i samo zbog jednoga grijeha.
Apostol Jakov izrazio je tu činjenicu u svojoj poslanici (Jakovljeva 2,10) riječima: »Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve.« Zapazite njegovu upotrebu riječi »pogriješi«. Ona znači počiniti pogrešku ili upasti u zabludu. Jakov nam prikazuje sliku osobe koja pokušava učiniti ono što je ispravno, ali opet, možda nehotice, počinja grijeh. Koja je posljedica toga? Bog, kroz svoga slugu Jakova, kaže da čak i kada osoba počini nenamjeran grijeh, još uvijek je kriva za kršenje cijeloga zakona. Dobru ilustraciju ove činjenice možete vidjeti ako zamislite veliki prozor koji predstavlja Božji zakon. Nije bitno baci li čovjek jedan mali oblutak ili nekoliko velikih gromada. Posljedica je ista ... prozor će se razbiti. Na isti način, nije bitno počini li čovjek jedan mali grijeh ili nekoliko većih. Posljedica je ista ... čovjek je kriv za kršenje Božjega zakona. A Gospodin izjavljuje kako neće pustiti da krivac prođe nekažnjen (Nahum 1,3).
Kao drugo, ti pojmovi predstavljaju nebiblijsku sliku Božje plaće za grijeh. I u slučaju smrtnoga i u slučaju lakoga grijeha, oproštenje prijestupa ovisi o tome hoće li ga prijestupnik na neki način nadoknaditi. U rimokatoličanstvu ta nadoknada može poprimiti oblik odlaženja na ispovijed, moljenja određene molitve, primanje Euharistije ili neki drugi ritual. Glavna je misao da prijestupnik mora učiniti neko djelo da bi mu se udijelilo Kristovo oproštenje, i tek mu se tada daje oproštenje. Plaćanje i oproštenje prijestupa ovisi o prijestupnikovim djelima.
Je li to ono što Biblija uči o plaći za grijeh? Biblija jasno uči da se plaća za grijeh ne nalazi u grješnikovim djelima niti se na njima zasniva. Uzmite u obzir riječi iz 1. Petrove 3,18: »Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu; on koji je bio ubijen u tijelu, ali oživje duhom.« Obratite pažnju na njegove riječi: »Krist je jedanput umro zbog grijeha...« Ovaj odlomak uči da su čovjeku koji vjeruje u Isusa Krista na križu plaćeni svi njegovi grijesi … Krist je umro za njih sve. To uključuje grijehe koje je vjernik počinio prije spasenja, kao i one koje je počinio i koje će tek počiniti nakon spasenja.
Kološanima 2,13 i 14 potvrđuju ovu činjenicu: »Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, (Bog) oživi zajedno s njim (Kristom); oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ.« Bog je »oprostio nam dobrohotno sve prekršaje…«. Ne samo grijehe iz prošlosti, nego sve grijehe. Oni su prikucani na križ i uklonjeni. Kada je Isus na križu rekao: »Svršeno je!« (Ivan 19,30), rekao je da je ispunio sve što je bilo nužno kako bi zajamčio oproštenje i vječni život onima koji će vjerovati u njega. To je razlog zašto u Ivanu 3,18 piše da »Tko vjeruje u njega (Isusa), tomu se ne sudi …« Pavao ističe tu činjenicu u Rimljanima 8,1: »Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu«. Zašto se vjernicima ne sudi? Zašto više nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu? Zato što je Kristova smrt zadovoljila Božji pravedan gnjev protiv grijeha (1. Ivanova 4) i sada oni koji se pouzdaju u Krista neće snositi kaznu za taj grijeh.
Dok pojmovi smrtnoga i lakog grijeha donose odgovornost zadobivanja Božjega oproštenja za pojedini prijestup onome koji je sagriješio, Biblija uči da su svi vjernikovi grijesi bili oprošteni na Kristovu križu. Biblija uči riječju (Galaćanima 6,7 i 8) i primjerom (2. Samuel 11-20) da kada se uplete u grijeh, vjernik može požeti vremenite, fizičke, emocionalne, mentalne i/ili duhovne posljedice. Međutim, vjernik nikada ne treba ponovno steći Božje oproštenje zbog osobnog grijeha zato što Božja riječ kaže da je Božji gnjev prema vjernikovu grijehu u potpunosti zadovoljen na križu.
Kao treće, ti pojmovi predstavljaju nebiblijsku sliku o Božjem postupanju prema njegovoj djeci. Jasno je da, prema rimokatoličanstvu, jedna od posljedica počinjanja smrtnih grijeha je oduzimanje vječnoga života od prijestupnika. Isto tako, prema tome shvaćanju, Bog će vjerniku ponovno dati vječni život kroz pokajanje i dobra djela.
Uči li Biblija da čovjek kojega je Bog zbilja spasio kroz Krista može izgubiti svoje spasenje i potom ga ponovno steći? Jasno je da ona to ne uči. Nakon što se čovjek jedanput pouzda u Krista za oproštenje grijeha i vječni život, Biblija uči da je vječno siguran … ne može biti izgubljen. Razmislite o Isusovim riječima u Ivanu 10,27-28: »Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.« Razmotrite i Pavlove riječi u Rimljanima 8,38-39: »Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.«
Sjetimo li se činjenice da je Božji gnjev zbog našega grijeha u potpunosti zadovoljen Kristovom smrću, jasno nam je da nas naši grijesi ne mogu odvojiti od Božje ljubavi. U ljubavi, Bog odlučuje da će uzeti Kristovu smrt kao plaću za vjernikove grijehe i više ih neće držati protiv vjernika. Dakle, kada vjernik počini grijeh, Božje oproštenje u Kristu već je prisutno i, premda vjernik može doživjeti posljedice grijeha koje si je nametnuo, Božja ljubav i oproštenje nikada nisu u opasnosti. U Rimljanima 7,14-25, Pavao jasno kaže da će se vjernik boriti s grijehom tijekom cijeloga njegovog ovozemaljskog postojanja, ali da će nas Krist spasiti od ovoga smrtonosnoga tijela. »Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu« (Rimljanima 8,1). Dok pojam o smrtnome grijehu uči da osoba može izgubiti svoje spasenje zbog osobnog grijeha, Biblija uči da Bog nikada neće oduzeti svoju ljubav i blagonaklonost od svoje djece.
Božja milost ne samo da vjernika otkupljuje od svakog nezakonitog djela, nego ga ujedno vodi u sveti život i čini ga revnim u dobrim djelima. To ne znači da vjernik nikada ne griješi, nego da će jarko željeti proslaviti Boga zbog Božje milosti koja djeluje u njegovu životu. Oproštenje i svetost dvije su strane istoga novčića Božje milosti ... koje idu jedan s drugim. Premda se vjernik s vremena na vrijeme može spotaknuti i upasti u grijeh pa čak i u težak grijeh, opći put i usmjerenje njegova ili njezina života bit će obilježeni svetošću i revnošću za Bogom i njegovom slavom. Onaj koji bude slijedio predodžbu o postojanju smrtnoga i lakog grijeha, bit će zaveden da na grijeh gleda s neozbiljnim stavom, jer će misliti da može griješiti i jednostavno tražiti Božje oproštenje kada god to želi. Biblija nas poučava da istinski vjernik na grijeh nikada neće gledati neozbiljno, nego će se, osnažen silom Božje milosti, truditi živjeti svetim životom.
Na temelju gornje biblijske istine, pojmovi smrtnoga i lakog grijeha nisu biblijski i ne bismo ih smjeli prihvatiti kao Božje stajalište o grijehu i njegovo rješenje za grijeh. U Kristovoj smrti, ukopu i uskrsnuću, problem našega grijeha u potpunosti je riješen i ne trebamo tražiti dalje od toga prekrasnog očitovanja Božje ljubavi prema nama. Naše oproštenje i ispravan odnos s Bogom ne ovise o nama, o našim pogreškama ili o našoj vjernosti. Pravi vjernik treba usmjeriti svoj pogled na Isusa i živjeti u svjetlu svega što je on postigao za nas. Božja ljubav i milost zbilja su divni! Neka bismo živjeli u svjetlu života koji imamo u Kristu! Kroz silu Svetoga Duha, neka bismo bili pobjednici nad svakim grijehom: »smrtnim«, »lakim«, namjernim ili nenamjernim.
English
Uči li Biblija da postoje smrtni i laki grijesi?
