Pitanje
Je li moguće da osoba bude spašena, ali ne i predodređena?
Odgovor
Ne, nemoguće je da netko bude spašen, a da ga Bog nije izabrao za spasenje. Mnogi ljudi, kada se prvi put susreću s doktrinom izabranja, uznemireni su onim što im se čini užasno nepravednom pozicijom. Nažalost, tu mnogi ljudi završavaju raspravu. Ispravan biblijski pogled na izabranje, međutim, vodi do zaključka da je Božji izbor u predodređenju čin nevjerojatne ljubavi.
Svi smo mi grešnici, a prepušteni sami sebi nikada ne bismo izabrali Boga. Naš početni odgovor Bogu je pobuna protiv Njegove ljubavi i vrhovnosti. Mi ga ne tražimo (Rimljanima 3,11). Ne želimo da nam On govori što da radimo. Ako se ikada želimo okrenuti od svog grijeha u pokajanju i vjeri, On mora započeti proces. Isus je rekao mnoštvu koje je gunđalo na Njegovo učenje: „Nitko ne može doći k meni, osim ako ga privuče Otac, koji me poslao“ (Ivan 6,44). Drugim riječima, nitko ne može biti spašen ako nije izabran.
Također je istina da, kako bi se spasila, osoba mora odlučiti vjerovati. Većina vjernika može ukazati na vrijeme u kojem su razmatrali Kristove tvrdnje i predali mu se. Odabrali smo se predati u vjeri; da nismo tako odabrali, ne bismo mogli biti spašeni. Međutim, ispitujući Sveto pismo i osvrćući se na proces našeg spasenja, prepoznajemo Božju ruku na djelu cijelim putem – vidimo osvjedočenje Duha Svetoga; vidimo kako je Bog mijenjao naša neobnovljena srca da nam omogući vjerovanje; vidimo niz događaja koje je Bog orkestrirao kako bismo mogli čuti evanđelje.
Imamo odnos s Bogom jer nam ga je Bog odlučio omogućiti i pridobiti nas. Neki prigovaraju da Bog to čini sa svima. No, ako bi to bio slučaj, onda je razlog zašto neki ljudi vjeruju, a drugi ne taj što su neki iskreniji, duhovno usklađeniji ili moralno osjetljiviji. To bi značilo da neka mjera urođene ljudske dobrote omogućuje nekim ljudima da vjeruju. Ako ljudi svojom dobrotom doprinose spasenju, imamo logičan problem. Što je još važnije, imamo biblijski problem.
Biblija uči da je Bog odlučio spasiti neke ljude i da ih je izabrao na temelju svojih vlastitih nauma, a ne neke urođene dobrote od strane ljudi koji se spašavaju. Niti se Njegov izbor temeljio na Njegovom prethodnom znanju o tome kakve će odluke donijeti. Pavao opisuje Boga kao Onoga koji nas je „izabrao [u Kristu] prije utemeljenja svijeta da budemo sveti i besprijekorni pred njim u ljubavi, predodredivši nas za posinjenje po Isusu Kristu za sebe, u skladu s dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti, u kojoj nas je učinio prihvaćenima u Ljubljenome“ (Efežanima 1,4-6).
U Efežanima 1,11-14 Pavao objašnjava kako Božji izbor i naša vjera djeluju zajedno: „U [njemu] smo i stekli baštinu mi koji smo predodređeni po naumu njega koji sve izvodi prema odluci svoje volje, da budemo na hvalu njegove slave mi koji smo se već prije pouzdali u Krista. U kojega ste se pouzdali i vi, nakon što ste čuli riječ istine, evanđelje svoga spasenja, u kojemu ste, nakon što ste povjerovali, i zapečaćeni svetim Duhom obećanja, koji je zalog naše baštine sve do otkupljenja stečevine, na hvalu slave njegove.“ Cijeli plan je na Božju slavu i za dobro onih koje je On odlučio spasiti. Suprotno popularnom učenju, plan spasenja nije o nama, već o Bogu.
Doktrina izabranja jasno se podučava u Svetom pismu. Biblija čak govori o onima koji pripadaju Bogu, a koji još nisu povjerovali u Njega. Bog ih je odabrao i oni pripadaju Njemu, iako tek trebaju doći vjeri. Nevjernim religijskim vođama Isus kaže: „Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca, kao što vam i rekoh. Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom“ (Ivan 10,26-27). Uočite uzrok i posljedicu u Njegovoj izjavi. On ne kaže: „Niste moje ovce jer ne vjerujete“, nego kaže: „Vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca.“ U 16. stihu, Isus govori o drugim ovcama koje će povjerovati kada čuju Njegov glas. Oni koji su predodređeni da budu spašeni bit će spašeni.
U Korintu je bila samo šačica vjernika, a Pavao je bio suočen s progonstvom, ali Isus mu se ukazao u viziji i rekao: „Ne boj se, nego govori i nemoj ušutjeti: jer ja sam s tobom i nitko te neće napasti da ti naudi; jer mnogo je moga naroda u ovome gradu“ (Djela 18,9-10). Korint u to vrijeme nije bio pun vjernika, ali je bio pun izabranih – ljudi koje je Bog izabrao i koji su vjerovali kada bi čuli poruku.
Neki bi se mogli zapitati zašto se mučiti s dijeljenjem evanđelja ako je Bog već odlučio neke spasiti? Odgovor je da nam On zapovijeda da dijelimo evanđelje. Evangeliziramo kako bismo donijeli slavu Bogu i zato što je propovijedanje evanđelja način na koji je On izabrao da spasi izabrane. Pišući iz rimskog zatvora i čekajući pogubljenje, Pavao objašnjava Timoteju zašto je spreman podnijeti teškoće za evanđelje: „Zbog toga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje koje je u Kristu Isusu s vječnom slavom“ (2. Timoteju 2,10).
Neki mogu optužiti da je Božji plan jednostavno nepravedan – neki su odabrani da budu spašeni dok su drugi zaobiđeni i nemaju šanse. Ovaj prigovor često pretpostavlja pogrešnu sliku spasenja, onu u kojoj ljudi stoje u redu da budu spašeni, moleći Boga da ih spasi, ali On kaže: „Ne, nisam te izabrao. Tvoje ime nije na popisu, pa te odbijam.“ No to nije ono što je u pitanju. Stvarnost je da je svakome dan izbor da posluša Boga, i svi, veliki i mali, biraju griješiti. Sveto pismo otkriva da je, u svojoj milosti, Bog odlučio spasiti neke unatoč njihovoj pobuni. On djeluje u njihovim srcima i osvaja ih. Ostalima Bog jednostavno dopušta da nastave na način koji su slobodno odabrali i kojim žele nastaviti. Oni koji odbacuju Krista čine to slobodno. Oni koji primaju Krista također to čine slobodno, ali samo zato što je Bog djelovao u njihovim srcima da ih pridobije tako da ga sada žele primiti. Bog je savršeno slobodan; On nije dužan nikoga spasiti, a činjenica da neke spašava pokazuje da je On pun ljubavi.
Nitko nije spašen bez Božjeg izbora i predodređenja. Da nije bilo izbora i predodređenja, cijela bi ljudska rasa bila zauvijek izgubljena. Jedini razlog zašto buntovni grešnik ikada povjeruje u Krista je taj što ga je Bog odlučio pridobiti umjesto da mu dopusti da nastavi putem do uništenja. Bog je glavni. „Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu“ (Otkrivenje 7,10).
English
Je li moguće da osoba bude spašena, ali ne i predodređena?
