Pitanje
Što Biblija kaže o sramu i žaljenju?
Odgovor
Svatko doživi određenu dozu srama i žaljenja zbog grijeha počinjenih u prošlosti. Biblija mnogo toga govori o sramu i žaljenju, i u Bibliji postoje brojni primjeri ljudi koji su iskusili te negativne osjećaje.
Možete li zamisliti sram i žaljenje s kojima su Adam i Eva živjeli nakon svog grijeha? Pokvarili su savršenu kreaciju koju je Bog stvorio. Adam i Eva bili su u savršenom svijetu, imali su savršene umove i tijela i savršeno blisko zajedništvo s Bogom. Kada su odlučili sagriješiti protiv Boga, sva Božja kreacija postala je podložna učincima grijeha, uključujući bolest, propadanje, smrt i odvojenost od Boga za vječnost. Svako ljudsko biće kasnije rođeno je s grešnom prirodom – prirodnom sklonošću grijehu. Srećom, Bog je suveren i već je tada imao plan otkupiti svoj svijet po svome Sinu, Isusu Kristu, te dati čovječanstvu izbor za spasenje i vječni život s Njime. Ali Adam i Eva su sigurno proživjeli svoje živote na zemlji s velikim žaljenjem zbog gubitka nevinosti i povezanih blagoslova. Znamo da su se sramili svoje golotinje (Postanak 3,10). Mora da su ostatak života proživjeli u žaljenju – na kraju krajeva, sjećali su se raja.
Drugi biblijski primjer stida i žaljenja je iskustvo apostola Petra. Ivan 13,37-38 opisuje noć Kristove izdaje. Odmah nakon pashalne večere, Petar kaže Isusu da će položiti svoj život za svoga Gospodina. Isus mu odgovara da će ga te iste noći Petar tri puta zanijekati iako poznaje Gospodina. Kasnije te noći iz straha od gubitka vlastitog života, Petar je zanijekao da je ikada poznavao Isusa (Ivan 18,15-27; Matej 26,31-35. 69-75). Nakon što se Petar odrekao Krista, „iziđe Petar van i gorko zaplaka“ (Luka 22,62). Kasnije je Petar bio obnovljen i rastao u svojoj vjeri, postavši jedan od utemeljitelja rane crkve. Petar je doista „učvrstio svoju braću“ nakon što mu je oprošteno, baš kao što je Isus prorekao (Luka 22,32). Dok je Petar zacijelo živio s puno srama i žaljenja zbog svog javnog nijekanja Krista, njegovo produbljeno razumijevanje Kristove ličnosti i djela nadvladalo je njegove osjećaje neuspjeha. Shvatio je da mu je milošću Božjom oprošteno i nadišao je svoje osobno žaljenje kako bi hranio Isusove ovce (Ivan 21,17).
Biblija nas uči da, kada priznamo svoje grijehe i imamo vjeru u Kristovu žrtvu i uskrsnuće, postajemo djeca Božja (Ivan 1,12). Očišćeni smo od sve naše nepravednosti (Kološanima 1,15-22), a naše je spasenje sigurno u vječnosti (Ivan 10,27-30; Hebrejima 7,24-25). Kako duhovno rastemo provodeći vrijeme s Bogom svakodnevno u molitvi i čitajući Njegovu Riječ, otkrivamo da ga sve više volimo i vjerujemo. Pouzdamo se da je Bog odbacio naše grijehe od nas onoliko koliko je istok udaljen od zapada (Psalam 103,12). Da, žalimo za svojim prošlim pogreškama, ali to nije naš fokus. Držimo pogled na Isusu, Početniku i Dovršitelju naše vjere (Hebrejima 12,2). Pavao je to ovako rekao: „Braćo, ja sâm ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: ono što je za mnom, zaboravljam, za onime što je preda mnom sežem; prema cilju težim, k nagradi uzvišenog poziva Božjeg u Kristu Isusu“ (Filipljanima 3,13-14). Sram i žaljenje dio su onoga što je iza nas. Moramo naučiti zaboraviti.
Rimljanima 8,1 velika je utjeha za svakog vjernika koji se bori s preostalim osjećajima srama i žaljenja: „Sada, dakle, nema osude onima koji su u Kristu Isusu; koji ne hode po tijelu, nego po Duhu.“ Iako grešnici, opravdani smo. Imamo sramnu prošlost, ali imamo bolju budućnost. Prije smo hodili u ludosti i buntu, ali sada hodimo u novosti života (Titu 3,3-7; Rimljanima 6,4). Bog je oprostio one grijehe zbog kojih se sramimo i žalimo. Možemo dalje. „S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni; a to što sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjega, koji me ljubio i predao sebe samoga za mene“ (Galaćanima 2,20).
English
Što Biblija kaže o sramu i žaljenju?
