Pitanje
Koje su bile razne žrtve u Starom zavjetu?
Odgovor
U Starom zavjetu postoji pet glavnih vrsta žrtava ili prinosa. Žrtva paljenica (Levitski zakonik 1; 6,8-13; 8,18-21; 16,24), jestivi prinos (Levitski zakonik 2; 6,14-23), pomirbeni prinos (Levitski zakonik 3; 7,11-34), žrtva za grijeh (Levitski zakonik 4; 5,1-13; 6,24-30; 8,14-17; 16,3-22) i žrtva za prekršaj (Levitski zakonik 5,14-19; 6,1-7; 7,1-6). Svaka od tih žrtava uključivala je određene elemente, bilo životinje ili plodove polja, te imala određenu svrhu. Većina je bila podijeljena na dva ili tri dijela – Božji dio, dio za Levite ili svećenike, te ako je postojao treći, dio koji je zadržala osoba koja je prinosila žrtvu. Žrtve se mogu općenito kategorizirati kao dobrovoljni ili obvezni prinosi.
Dobrovoljne žrtve
Bila su tri dobrovoljna prinosa. Prvi je bila žrtva paljenica, dobrovoljni čin štovanja kojim se izražava odanost ili predanost Bogu. Također se koristila kao okajanje za nenamjerni grijeh. Elementi žrtve paljenice bili su bik, ptica ili ovan bez mane. Meso, kosti i organi životinje trebali su biti potpuno spaljeni, i to je bio Božji udio. Kožu životinje davali su Levitima, koji su je kasnije mogli prodati kako bi zaradili novac za sebe.
Drugi dobrovoljni prinos bio je jestivi prinos, u kojem su se prinosili plodovi polja u obliku kolača ili pečenog kruha od žita, finog brašna, ulja i soli. Jestivi prinos bila je jedna od žrtava popraćena ljevanicom od jedne četvrtine hina (otprilike litre) vina, koja se ulijevala u vatru na žrtveniku (Brojevi 15,4-5). Svrha jestivog prinosa bila je izraziti zahvalnost u znak priznanja Božje odredbe i nezaslužene dobre volje prema osobi koja je prinosila žrtvu. Svećenici su dobivali dio ovog prinosa, ali ga je trebalo jesti unutar dvorišta šatora.
Treći dobrovoljni prinos bio je pomirbeni prinos, koji se sastojao od bilo koje neokaljane životinje iz stada štovatelja i/ili raznih žitarica ili kruha. Ovo je bila žrtva zahvalnosti i zajedništva nakon koje je uslijedio zajednički obrok. Velikom svećeniku dana su prsa životinje; svećenik koji je služio dobio je desnu prednju nogu. Ti su se dijelovi žrtve nazivali „žrtva koja se njiše“ i „podizana žrtva“ jer su njima mahali ili ih podizali iznad oltara tijekom obreda. Salo, bubrezi i mrežica nad jetrom dani su Bogu (spaljeni), a ostatak životinje bio je za jelo sudionika, simbolizirajući Božju odredbu. Zavjetni prinos, prinos zahvalnice i dobrovoljni prinos spomenuti u Starom zavjetu bili su sve pomirbene žrtve.
Obvezne žrtve
Postojale su dvije obvezne žrtve u starozavjetnom Zakonu. Prva je bila žrtva za grijeh. Svrha žrtve za grijeh bila je okajati grijeh i očistiti se od onečišćenja. Postojalo je pet mogućih elemenata žrtve za grijeh – mladi bik, jarac, koza, golub/grlica ili 1/10 efe finog brašna. Vrsta životinje ovisila je o identitetu i imovinskom stanju darivatelja. Koza je bila žrtva za grijeh za običnu osobu, fino brašno je bila žrtva za najsiromašnije, mladi bik je bio prinošen za velikog svećenika i zajednicu u cjelini, i tako dalje. Za svaku od tih žrtvi bile su posebne upute što učiniti s krvlju životinje tijekom obreda. Masni dijelovi, mrežica nad jetrom i bubrezi predani su Bogu (spaljeni); ostatak životinje je ili potpuno spaljen na oltaru, a pepeo bačen izvan tabora (kao okajanje za velikog svećenika i zajednicu), ili je pojeden ispred šatora.
Druga obvezna žrtva bio je prinos za prekršaj, a ova žrtva bio je isključivo ovan. Žrtva za prekršaj davala se kao okajanje za nenamjerne grijehe koji su zahtijevali nadoknadu uvrijeđenoj strani, a također i kao čišćenje od grijeha koji onečišćuju ili fizičkih bolesti. Ponovno su loj, bubrezi i jetra prineseni Bogu, a ostatak ovna morao se pojesti u dvorištu šatora.
Žrtve u Starom zavjetu ukazivale su na savršenu i konačnu Kristovu žrtvu. Kao i s ostatkom Zakona, žrtve su bile „samo sjena onoga što ima doći, a tijelo je Kristovo“ (Kološanima 2,17). Današnji kršćani prepoznaju Kristovu pomirbenu smrt na križu kao jedinu potrebnu žrtvu za grijeh, prinesenu jednom zauvijek (Hebrejima 10,1-18). Njegova smrt nam je otvorila „Svetinju“ (Hebrejima 10,19-22) tako da možemo slobodno ući u Božju prisutnost i prinijeti svoju „žrtvu hvale“ (Hebrejima 13,15; usp. 9,11-28; 4,14–5,10).
English
Koje su bile razne žrtve u Starom zavjetu?
