Pitanje
Zašto je Bog dopustio tako užasno nasilje u Starom zavjetu?
Odgovor
Činjenica da je Bog zapovjedio ubijanje cijelih naroda u Starom zavjetu već je neko vrijeme predmet oštre kritike protivnika kršćanstva. Nedvojbeno je da je u Starom zavjetu bilo nasilja. Pitanje glasi je li starozavjetno nasilje opravdano i dopustivo od Boga. U svojoj bestseler knjizi „Iluzija o Bogu“, ateist Richard Dawkins govori o Bogu Starog zavjeta kao o „osvetoljubivom, krvožednom etničkom čistaču“. Novinar Christopher Hitchens prigovara da Stari zavjet sadrži nalog za „neselektivni masakr“. Drugi kritičari kršćanstva iznose slične optužbe, optužujući Jahvu za „zločine protiv čovječanstva“.
No jesu li ove kritike valjane? Je li Bog Starog zavjeta „moralno čudovište“ koje samovoljno zapovijeda genocid nad nedužnim muškarcima, ženama i djecom? Je li Njegova reakcija na grijehe Kanaanaca i Amalečana bila opaki oblik „etničkog čišćenja“? Ili je moguće da je Bog mogao imati moralno dovoljne razloge da naredi uništenje ovih naroda?
Osnovno poznavanje kanaanske kulture otkriva njezinu urođenu moralnu zloću. Kanaanci su bili brutalan, agresivan narod koji je bio upleten u bestijalnost, incest, pa čak i žrtvovanje djece. Devijantni seksualni činovi bili su norma. Grijeh Kanaanaca bio je toliko odbojan da je Bog rekao: „Sama će zemlja izbljuvati svoje stanovnike“ (Levitski zakonik 18,25). Unatoč tome, uništenje je bilo više usmjereno na kanaansku religiju (Ponovljeni zakon 7,3-5,12,2-3) nego na kanaanski narod sam po sebi. Presuda nije bila etnički motivirana. Pojedini Kanaanci, poput Rahabe u Jerihonu, još uvijek mogu otkriti da milosrđe slijedi iza pokajanja (Jošua 2). Božja želja je da se zli odvrate od svojih grijeha radije nego da umru (Ezekiel 18,31-32; 33,11).
Osim suočavanja s nacionalnim grijesima, Bog je iskoristio osvajanje Kanaana da stvori vjerski/povijesni kontekst u kojemu je na kraju mogao predstaviti Mesiju svijetu. Ovaj Mesija će donijeti spasenje ne samo Izraelu, već i Izraelovim neprijateljima, uključujući Kanaan (Psalam 87,4-6; Marko 7,25-30).
Mora se upamtiti da je Bog kanaanskom narodu dao više nego dovoljno vremena da se pokaju za svoje zle puteve – više od 400 godina! Poslanica Hebrejima govori nam da su Kanaanci bili „neposlušni“, što implicira moralnu krivnju s njihove strane (Hebrejima 11,31). Kanaanci su bili svjesni Božje moći (Jošua 2,10-11; 9,9) i mogli su tražiti pokajanje. Osim u rijetkim slučajevima, nastavili su svoju pobunu žestoko protiv Boga do samog kraja.
Ali nije li Bog također naredio Izraelcima da ubijaju neborce? Biblijski zapis jasno pokazuje da je On to učinio. I ovdje se moramo sjetiti da, iako je istina da se kanaanske žene nisu borile, to ni na koji način ne znači da su bile nevine, kao što pokazuje njihovo zavodljivo ponašanje u Brojevima 25 (Brojevi 25,1-3). Međutim, i dalje ostaje pitanje: što je s djecom? Na ovo pitanje nije lako odgovoriti, ali moramo imati na umu nekoliko stvari. Prvo, nijedno ljudsko biće (uključujući dojenčad) nije doista nevino. Biblija uči da smo svi rođeni u grijehu (Psalam 51,5; 58,3). To implicira da su svi ljudi na neki način moralno krivi za Adamov grijeh. Djeca su jednako osuđena na grijeh kao i odrasli.
Drugo, Bog ima kontrolu nad čitavim životom i može ga uzeti kad god smatra prikladnim. Bog i samo Bog može dati život, i samo Bog ima pravo uzeti ga kad god On tako odluči. Zapravo, On na kraju svakoj osobi oduzima život u trenutku smrti. To ionako nije naš život nego Božji. Iako je pogrešno da oduzmemo život, osim u slučajevima smrtne kazne, rata i samoobrane, to ne znači da je pogrešno da Bog to učini. To intuitivno prepoznajemo kada optužujemo neku osobu ili autoritet koji oduzima ljudski život da se „igraju Boga“. Bog nije dužan produžiti nečiji život čak ni za jedan dan. Kako i kada ćemo umrijeti ovisi o Njemu.
Treće, mogao bi se iznijeti argument da bi bilo okrutno da je Bog oduzeo živote svim Kanaancima osim dojenčadi i djece. Bez zaštite i podrške svojih roditelja, dojenčad i mala djeca ionako bi se suočili sa smrću zbog gladovanja. Izgledi za preživljavanje siročeta na drevnom Bliskom istoku nisu bili dobri.
Naposljetku, djeca Kanaana bi vjerojatno odrastala sa razumijevanjem za zle religije koje su njihovi roditelji prakticirali. Bilo je vrijeme da kultura idolopoklonstva i izopačenosti dođe kraju u Kanaanu, a Bog je želio upotrijebiti Izrael da to okonča. Također, kanaanska siročad bi prirodno odrastala ogorčena na Izraelce. Neki bi se vjerojatno kasnije htjeli osvetiti za „nepravedno“ postupanje prema njihovim roditeljima i vratiti Kanaan poganstvu.
Također je vrijedno razmotriti vječno stanje one djece ubijene u Kanaanu. Ako ih je Bog uzeo prije dobi moralne odgovornosti, onda su otišli ravno u nebo (kao što vjerujemo). Ta su djeca na daleko boljem mjestu nego da su živjela u odrasloj dobi kao Kanaanci.
Zasigurno je problematika da Bog zapovijeda nasilje u Starom zavjetu teška. Međutim, moramo zapamtiti da Bog sve vidi iz vječne perspektive i da Njegovi putovi nisu naši putovi (Izaija 55,8-9). Apostol Pavao nam govori da je Bog i blag i strog (Rimljanima 11,22). Iako je istina da Božji sveti karakter zahtijeva da se grijeh kazni, Njegova milost i milosrđe i dalje se protežu na one koji su se voljni pokajati i biti spašeni. Uništenje Kanaanaca daje nam trezven podsjetnik da, iako je naš Bog milostiv i milosrdan, On je također Bog svetosti i gnjeva.
English
Zašto je Bog dopustio tako užasno nasilje u Starom zavjetu?
