Pitanje
Što je Isus mislio kad je rekao: Stojim pred vratima i kucam (Otkrivenje 3,20)?
Odgovor
Preko apostola Ivana u Otkrivenju 2–3, Isus je uputio sedam pisama sedam crkava u Maloj Aziji. Bila su to individualizirana pisma uputa, ukora i ohrabrenja lokalnim zajednicama. Posljednjoj crkvi, mlakoj crkvi u Laodiceji, Isus je uputio ovu hitnu molbu: „Evo, stojim pred vratima i kucam. Posluša li tko moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom“ (Otkrivenje 3,20).
Ideja Isusa koji stoji pred vratima i kuca često se koristi kao ilustracija Isusove ponude spasenja pojedincima: ako bi samo „otvorili vrata svoga srca“ i pustili Isusa u svoj život, sve će biti dobro. No u Otkrivenju 3,20, Isus ne moli pojedinca da bude spašen; traži ulazak u crkvu! Uznemirujuće je pomisliti na Isusa kako stoji ispred crkve i kuca, ali to je položaj u kojem je On bio. Laodicejska crkva je zatvorila vrata pred Glavom crkve; bili su samodopadni u svom prosperitetu, ali Isus je ostao stajati vani. Bio je autsajder u srcima cijele zajednice.
Većina od sedam pisama sadržavala je Isusov kompliment, pritužbu ili kritiku, zapovijed i obvezu. Ali crkva u Laodiceji, poput njihove duhovno mrtve sestrinske crkve u Sardu, nije zavrijedila Isusove riječi odobravanja. Laodicejci su bili krivi za samopouzdanje, samopravednost i duhovnu ravnodušnost. Tim gore, crkva nije bila svjesna njihovog jadnog stanja.
Zajednici u Laodiceji, Isus je uputio ovu oštru kritiku: „Znam tvoja djela, da nisi ni studen ni vruć. Htio bih da si studen ili vruć; ali stoga što si mlak, ni studen ni vruć, povratit ću te iz svojih usta. Jer govoriš: ‘Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi ne treba’; a ne znaš da si bijedan, i jadan, i siromašan, i slijep, i gol“ (Otkrivenje 3,15-17).
U svom ponosnom, samozadovoljnom i duhovno slijepom stanju, crkva Laodiceje bila je beskorisna u Božjem kraljevstvu. Koristeći figurativni jezik, Isus je izdao svoju zapovijed, pozivajući članove crkve da svoju krivotvorenu pravednost zamijene istinskom pravednošću (Otkrivenje 3,18). Pozvao je crkvu da bude revna i da se pokaje (19. stih).
Kristov poziv bio je iskren i hitan: „Evo, stojim pred vratima i kucam. Posluša li tko moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom“ (Otkrivenje 3,20). Gospodinova molba također je bila osobna. Obraćao se pojedincima koristeći riječi u jednini poput „itko“, „njegov“, „njega“ i „on“. Pozivao je sve u crkvi da iskuse intimno zajedništvo s Njim. I premda je Njegova želja bila da cijela crkva odgovori i otvori mu vrata, u konačnici je odluka bila na pojedincu.
Isus zna da neće svi odgovoriti na Njegov poziv i otvoriti vrata odnosu s Njim. Mnogi će, poput onih koji žive u Laodiceji, odlučiti odbiti Njegov poziv. Mlaki i otvrdnula srca ostat će slijepi na činjenicu da su prihvatili lažnu pravednost (Hebrejima 3,7-8). Isus će im reći: „Nikada vas nisam poznavao: Idite od mene“ (Matej 7,21-23). Nažalost, oni neće ući u kraljevstvo nebesko.
Tijekom svoje službe na zemlji, Isus se jako potrudio pokazati da nam pravednost dolazi kao dar samo po vjeri. Imati Kristovu pravednost, milošću po vjeri, jedini je način da se uđe u kraljevstvo nebesko (Rimljanima 3,24-25; 2. Korinćanima 5,21; Efežanima 2,4-8).
Kad je Isus rekao: „Stojim pred vratima i kucam“, pozivao je članove Laodicejske crkve da prepoznaju svoje jadno duhovno stanje i prime Njegov autentični dar spasenja. Poput apostola Pavla, Laodicejci su trebali spoznati svoju apsolutnu ovisnost o Kristu: „Štoviše, najradije sve smatram gubitkom zbog izvrsnosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega, zbog koga sam sve izgubio i to izmetom smatram, da Krista steknem i nađem se u njemu, ne imajući vlastitu pravednost, koja je od Zakona, nego onu po vjeri Kristovoj, pravednost koja je od Boga po vjeri“ (Filipljanima 3,8-9).
Onima koji bi otvorili vrata, Isus je obećao blisko zajedništvo, prikazano kao uživanje u zajedničkom obroku. I ponudio je ovu veliku nagradu: „Onome tko pobjeđuje dat ću da sjedi sa mnom na mojem prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovo prijestolje“ (Otkrivenje 3,21). Ove su riječi bile Kristova predanost Laodicejskoj crkvi.
I danas Isus nastavlja govoriti: „Stojim pred vratima i kucam!“ Crkvama koje su pune nominalnih kršćana, On šalje svoj iskreni poziv za puno zajedništvo. Onaj koji drži ključeve kraljevstva nebeskoga (Matej 16,19; Otkrivenje 1,18; 3,7) sve nas poziva da čujemo Njegov glas i otvorimo vrata kako bi On mogao ući i podijeliti intimno jedinstvo s nama. Onima koji se odazovu Isus Krist jamči otvorena vrata vječnog života i nagradu vladanja s Njim na nebu.
English
Što je Isus mislio kad je rekao: Stojim pred vratima i kucam (Otkrivenje 3,20)?
