Pitanje
Što znači štovati Gospodina u duhu i istini?
Odgovor
Ideja štovanja Gospodina „u duhu i istini" dolazi iz Isusova razgovora sa ženom na zdencu u Ivanu 4,6-30. U razgovoru je žena razgovarala s Isusom o mjestima štovanja, rekavši da su Židovi štovali u Jeruzalemu, dok su Samarićani štovali na gori Gerizim. Isus je upravo otkrio da zna za njezine mnogobrojne muževe, kao i činjenicu da trenutni muškarac s kojim živi nije njezin muž. Zbog toga joj je bilo neugodno, pa je pokušala preusmjeriti Njegovu pozornost sa svog osobnog života na pitanje vjere. Isus je odbio odvratiti pozornost od svoje lekcije o istinskom štovanju i ušao u srž stvari: „Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će se istinski klanjatelji Ocu klanjati u duhu i istini. Jer Otac i traži takve klanjatelje svoje" (Ivan 4,23).
Općenita pouka o štovanju Gospodina u duhu i istini jest da štovanje Boga ne smije biti ograničeno na jednu zemljopisnu lokaciju ili nužno regulirano privremenim odredbama starozavjetnog zakona. Dolaskom Krista razdvajanje između Židova i pogana više nije bilo relevantno, kao ni središte hrama u štovanju. Kristovim dolaskom sva su Božja djeca po Njemu stekla jednak pristup Bogu. Štovanje je postalo pitanje srca, a ne izvanjskih radnji, i usmjerava ga istina, a ne ceremonija.
U Ponovljenom zakonu 6,5, Mojsije postavlja Izraelcima kako trebaju voljeti svog Boga: „Zato ljubi GOSPODA, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom." Naša ljubav prema Njemu usmjerava naše štovanje Boga; kako volimo tako i štujemo. Budući da ideja „moći" na hebrejskom ukazuje na ukupnost, Isus je proširio ovaj izraz na „um" i „snagu" (Marko 12,30; Luka 10,27). Štovati Boga u duhu i istini nužno znači voljeti ga srcem, dušom, umom i snagom.
Istinsko štovanje mora biti „u duhu", to jest zauzimati cijelo srce. Ako nema prave strasti prema Bogu, nema štovanja u duhu. Istodobno, štovanje mora biti „u istini", odnosno pravilno upućeno. Ako nemamo znanja o Bogu kojeg štujemo, nema štovanja u istini. I jedno i drugo potrebno je za zadovoljenje i čašćenje Boga. Duh bez istine dovodi do plitkog, pretjerano emocionalnog iskustva koje bi se moglo usporediti s transom. Čim emocija prođe, kad splasne zanos, splasne i štovanje. Istina bez duha može rezultirati suhim susretom, bez strasti, koji lako može dovesti do oblika legalizma bez radosti. Najbolja kombinacija oba aspekta štovanja rezultira radosnim uvažavanjem Boga na kojega upućuje Biblija. Što više znamo o Bogu, to ga više cijenimo. Što ga više cijenimo, to je naše štovanje dublje. Što je naše štovanje dublje, to se više Bog proslavlja.
Ovo stapanje duha i istine u štovanju najbolje sažima Jonathan Edwards, američki pastor i teolog iz 18. stoljeća. Rekao je: „Trebam razmišljati u smislu moje dužnosti da podignem naklonosti [emocije] svojih slušatelja što je više moguće, pod uvjetom da na njih utječe samo istina." Edwards je prepoznao da istina i samo istina može pravilno utjecati na osjećaje na način koji Bogu donosi čast. Istina o Bogu, budući da ima beskrajnu vrijednost, vrijedna je beskrajne strasti.
English
Što znači štovati Gospodina u duhu i istini?
