Pitanje
Zašto je štovanje idola tako snažno iskušenje?
Odgovor
U konačnici, odgovor na ovo pitanje je „grijeh“. Čovjekova je priroda grijeha ta koja nas tjera da štujemo moderne idole, koji su u stvarnosti oblici štovanja nas samih. Iskušenje da štujemo sebe na razne načine zaista je moćno iskušenje. Zapravo je toliko moćno da se samo oni koji pripadaju Kristu i imaju Duha Svetoga u sebi mogu oduprijeti iskušenju modernog idolopoklonstva. Čak i tada, otpor štovanju idola cjeloživotna je borba koja je dio kršćanskog života (Efežanima 6,11; 1. Timoteju 6,12; 2. Timoteju 2,3).
Kad čujemo riječ „idol“, često pomislimo na kipove i predmete koji podsjećaju na one koje su štovali pogani u drevnim kulturama. Međutim, idoli 21. stoljeća često nemaju sličnosti s artefaktima korištenim prije više tisuća godina. Danas mnogi zamjenjuju „zlatno tele“ za nezasitni nagon za novcem ili prestižem ili „uspjehom“ u očima svijeta. Neki slijede visoko poštovanje drugih kao svoj krajnji cilj. Neki traže utjehu ili bezbroj drugih strastvenih, a opet ispraznih ciljeva. Nažalost, naša se društva često dive onima koji služe takvim idolima. Na kraju, ipak nije važno za kojim praznim užitkom jurimo ili pred kojim se idolom ili lažnim bogom klanjamo; rezultat je isti – odvojenost od jedinog istinskog Boga.
Razumijevanje suvremenih idola može nam pomoći da shvatimo zašto se pokazuju tako snažnim iskušenjem. Idol može biti sve ono što u životu stavimo ispred Boga, sve što zauzima Božje mjesto u našim srcima, poput imovine, karijere, odnosa, hobija, sporta, zabave, ciljeva, pohlepe, ovisnosti o alkoholu/drogama/kockanju/pornografiji itd. Sve od ovoga što idoliziramo očigledno je grešno. Ali mnogo toga što idoliziramo može biti vrlo dobro, poput odnosa ili karijere. Ipak, Pismo nam govori da, što god činimo, moramo „sve činiti na slavu Božju“ (1. Korinćanima 10,31) i da moramo služiti samo Bogu (Ponovljeni zakon 6,13; Luka 16,13). Nažalost, Boga često gurnemo s puta dok revno ganjamo svoje idole. Tim gore, značajna količina vremena koju često ulažemo u te idolopokloničke stvari ostavlja nam malo ili nimalo vremena za provođenje s Gospodinom.
Ponekad se okrećemo i idolima tražeći utjehu zbog životnih poteškoća i nemira prisutnih u našem svijetu. Ovisnička ponašanja, kao što je uporaba droga ili alkohola, ili čak nešto poput pretjeranog čitanja ili gledanja televizije, može se koristiti kao sredstvo za privremeni „bijeg“ od teške situacije ili surovosti svakodnevnog života. Međutim, psalmist nam kaže da će oni koji polože svoje pouzdanje u takvo ponašanje u osnovi postati duhovno beskorisni (Psalam 115,8). Moramo se pouzdati u Gospodina „koji će [nas] čuvati od svakoga zla“ (Psalam 121,7) i koji nam obećava da će se pobrinuti za sve naše potrebe kad se pouzdamo u Njega. Moramo se sjetiti i riječi Pavla, koji nas uči da se ne brinemo ni za što, već da se molimo za sve kako bi Božji mir, koji nadilazi svako razumijevanje, mogao čuvati naša srca i naše misli (Filipljanima 4,6-7).
Danas postoji još jedan oblik idolopoklonstva. Njegov rast potiču kulture koje se i dalje udaljavaju od zdravog biblijskog učenja, baš kao što nas je upozorio apostol Pavao: „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrav nauk“ (2. Timoteju 4,3). U ovim pluralističkim, liberalnim vremenima mnoge su kulture u velikoj mjeri redefinirale Boga. Napustili smo Boga koji nam se objavio u Svetom pismu i preoblikovali ga kako bi se uskladio s našim vlastitim sklonostima i željama – „ljubazniji i nježniji“ bog koji je beskrajno tolerantniji od onoga koji se otkriva u Bibliji. Onaj koji je manje zahtjevan i manje osuđujući i koji će tolerirati mnoge životne stilove, a da nikome ne stavlja krivnju na ramena. Dok ovo idolopoklonstvo propagiraju crkve širom svijeta, mnogi članovi vjeruju da štuju jedinog, istinskog Boga. Međutim, ove preinačene bogove stvara čovjek, a štovati ih znači štovati idole. Štovanje boga kojeg smo sami stvorili posebno je primamljivo za mnoge čije navike i način života, nagoni i želje nisu u skladu s Biblijom.
Stvari ovoga svijeta nikada neće u potpunosti zadovoljiti ljudsko srce. Nikad im to nije bila namjera. Grešne nas stvari varaju i u konačnici vode samo u smrt (Rimljanima 6,23). Dobre stvari ovog svijeta su Božji darovi namijenjeni uživanju sa zahvalnim srcem, u pokornosti Njemu i na Njegovu slavu. Ali kad dar zamijeni Darovatelja ili stvorenje zamijeni Stvoritelja u našim životima, upadamo u idolopoklonstvo. A nijedan idol ne može u naš život unijeti smisao ili vrijednost ili nam dati vječnu nadu. Kao što Salomon lijepo prenosi u knjizi Propovjednika, bez ispravnog odnosa s Bogom, život je isprazan. Stvoreni smo na Božju sliku (Postanak 1,27) i stvoreni da ga štujemo i slavimo jer je samo On vrijedan našega štovanja. Bog je stavio „vječnost u [ljudska] srca“ (Propovjednik 3,11), a odnos s Isusom Kristom jedini je način da se ispuni ta čežnja za vječnim životom. Sve naše idolopokloničke potjere ostavit će nas praznima, nezadovoljnima i, u konačnici, na širokom putu kojim ide većina ljudi, onom koji vodi u uništenje (Matej 7,13).
English
Zašto je štovanje idola tako snažno iskušenje?
