Pitanje
Što Biblija kaže o sudbini?
Odgovor
Ovo je vrlo složeno pitanje i počet ćemo s onim što Biblija ne uči. Sudbina se obično smatra unaprijed određenim tijekom događaja izvan ljudske kontrole. Tipičan odgovor na vjerovanje u sudbinu je rezignacija – ako ne možemo promijeniti sudbinu, zašto bismo onda uopće pokušavali? Što bude, bit će, i mi tu ne možemo ništa. To se zove „fatalizam“ i nije biblijski.
Fatalizam je glavna premisa islama, koji zahtijeva potpuno pokoravanje Alahovom suverenitetu. Rasprostranjen je i u hinduizmu; zapravo, to je fatalistički pogled na život koji pomaže održati indijski kastinski sustav. Grčka mitologija govorila je o Mojrama ili Sudbinama, trima božicama prikazanim kao tkalcima ljudskih života. Njihove odluke nisu mogle biti odgođene ili poništene, čak ni od strane drugih bogova. Opet, fatalizam nije biblijski koncept.
Sudbina i usud – naša slobodna volja
Biblija uči da je čovjek stvoren sa sposobnošću donošenja moralnih odluka i da je odgovoran za te odluke. Čovjekov pad nije bio unaprijed određen događaj u kojem su Adam i Eva bili nesretne žrtve boga-gospodara lutaka. Naprotiv, Adam i njegova žena imali su mogućnost izabrati poslušnost (s popratnim blagoslovom) ili neposlušnost (s posljedičnim prokletstvom). Znali su kakav će biti rezultat njihove odluke i smatrali su se odgovornima (Postanak 3).
Ova tema da nas se smatra odgovornima za naše izbore nastavlja se kroz cijelo Sveto pismo. „Onaj tko sije nepravdu, žeti će ispraznost“ (Izreke 22,8a). „U svakom trudu ima dobitka, ali puko govorenje usana dovodi samo do oskudice“ (Izreke 14,23). „Hoćeš li ne bojati se vlasti? Čini ono što je dobro i imat ćeš pohvalu od nje“ (Rimljanima 13,3).
Često, kada Biblija govori o sudbini, to se odnosi na sudbinu koju su ljudi navukli na sebe: „Jer mnogi… hode kao neprijatelji Kristova križa: njima je svršetak propast“ (Filipljanima 3,18-19). „Taj njihov put uistinu je glupost“ (Psalam 49,13). „Ali onome tko počini preljub s nekom ženom, nedostaje razuma; vlastitu dušu razara onaj tko to čini“ (Izreke 6,32). „I bijaše svaki suđen po svojim djelima“ (Otkrivenje 20,13).
Griješimo jer to biramo. Ne možemo kriviti „sudbinu“, kismet, predestinaciju ili Boga. Jakovljeva 1,13-14 kaže: „Neka nitko kada je kušan ne kaže: 'Bog me napastuje'; jer Bog ne može biti napastovan zlom, niti pak on koga napastuje; nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga zavodi i mami.“
Zanimljivo je da su mnogi ljudi koji odluče griješiti iznervirani negativnim posljedicama svog grijeha. „Čovjeku njegova ludost izopačuje put, a srce mu se srdi protiv GOSPODINA“ (Izreke 19,3). Ovo je vrlo pronicljiv stih. Kada čovjek glupo uništi svoj život, ipak može inzistirati na tome da okrivljuje Boga ili možda „Sudbinu“. Na taj način ustraje u svojoj ludosti.
Biblija također uči da odlučujemo imati vjeru. Često ponavljana zapovijed u Bibliji da vjerujemo implicira da imamo izbor po tom pitanju. „I ne budi nevjeran, nego vjeruj“ (Ivan 20,27; vidi također Djela 16,31; 19,4).
Sudbina i usud – Božja suverenost
Da ne bismo pogrešno shvatili, mi nismo suvereni gospodari svoje sudbine. Samo je Bog suveren. Njegova suverena kontrola naziva se „providnost“. On nam je odlučio dati slobodnu volju i stvorio je moralni svemir u kojem je zakon uzroka i posljedice stvarnost. Ali Bog je Bog i u svemiru nema „slučajnosti“.
Svemudri, svemoćni Bog mora imati plan, stoga ne treba čuditi što Biblija govori o božanskom planu. Božji je plan, budući da pripada Bogu, svet, mudar i dobrohotan. Božja providnost radi na ostvarenju Njegovog izvornog plana za kreaciju.
Bog govori u Izaiji 48,3: „Ja sam od početka objavio prijašnje događaje; iz mojih su usta izišli i ja sam ih pokazao; izveo sam ih iznenada, i zbili su se.“ Što Bog najavljuje, On to i čini (a može najaviti stoljećima prije vremena!).
Borba protiv Božjeg plana je besmislena. „Nema mudrosti ni razbora ni savjeta protiv GOSPODINA“ (Izreke 21,30). To je razlog zašto Babilonska kula nikada nije dovršena (Postanak 11,1-9), zašto su Danielovi klevetnici bačeni lavovima (Danijel 6,24), zašto je Jona proveo neko vrijeme u ribi (Jona 1,17) i zašto upadam u nevolju kad griješim.
Čak je i ono što bismo inače nazvali „slučajnost“ ili „sudbina“ pod Božjom kontrolom. „Ždrijeb se u krilo baca, ali je od GOSPODINA sva njegova odredba“ (Izreke 16,33). Drugim riječima, Bog je uključen u upravljanje svijetom.
Sve što se događa u svijetu stvoreno je da funkcionira prema Božjoj svrsi. Zlo postoji, ali ne dozvoljava se da osujeti Božju providnost. Bog koristi čak i grešne ljude za svoje naume. „Kraljevo srce je u GOSPODINOVOJ ruci kao rijeke vode: okreće ga kamo god hoće“ (Izreke 21,1). Bog je djelovao u srcima Egipćana (Izlazak 12,36) i kralja Artakserksa (Ezra 7,27) kako bi ostvario svoju namjeru. Čak i kada je čovjekova namjera čisto zla, Bog i dalje može ostvariti svoju volju, kao u slučaju onih koji su razapeli Isusa (Djela 2,23; 4,27-28).
Božji plan uključuje nagradu za one koji se pouzdaju u Njega, a On obećava da će proslaviti svoju djecu. „Govorimo mudrost Božju u tajni, to jest skrivenu, koju je Bog prije svijeta predodredio za našu slavu… kao što je pisano: 'Oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je u srce čovječje ušlo ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube'“ (1. Korinćanima 2,7-9). Obratite pažnju na upotrebu riječi „predodredio“ u ovom odlomku – i da je to sudbina temeljena na našoj ljubavi prema Gospodinu.
Sudbina i sudbina – individualni plan
Božja suverenost seže čak i do plana za naše pojedinačne živote. To je ilustrirano u Božjem pozivu Jeremije – prije nego što je prorok uopće rođen. „Tada mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši: 'Prije negoli sam te oblikovao u utrobi, znadoh te; i prije negoli si izišao iz maternice posvetio sam te i odredio te za proroka narodima'“ (Jeremija 1,4-5).
David je također prepoznao da Gospodin ima plan za njega. „Tvoje oči već tada vidješe moj zametak, još nedovršen, a u tvojoj knjizi bijahu popisani svi moji udovi, koji su iz dana u dan oblikovani, kada još nije bilo ni jednoga od njih“ (Psalam 139,16). Zbog ovog znanja, David je tražio Gospodinovo konkretno vodstvo u mnogim situacijama, kao što je u 1. Samuelovoj 23,9-12.
Sudbina i usud – zaključno
U Djelima apostolskim 9, Isus se javlja Savlu iz Tarza sa zanimljivom izjavom: „Teško ti se protiv ostana ritati“ (stih 5; Djela 26,14). Isus je očito imao plan za Savla, a Savao mu se (bolno) opirao. Primjena naše slobode protiv Božjeg plana može biti bolna.
Kasnije, Isus kaže Savlu da će mu čovjek po imenu Ananija doći u posjet – a potom Isus kaže Ananiji (stihovi 11-12)! Očito je Isus imao unaprijed pripremljen plan i za Ananiju. Nadalje, Ananija oklijeva posjetiti Savla (stihovi 13-14). Mogao je biti poput Jone i pobjeći na drugu stranu. Da je to bio njegov izbor, Bog bi imao pripremljenu „ribu“ da ga vrati. Na sreću, Ananija je poslušao (stih 17). Korištenje naše slobode da slijedimo Božji plan donosi blagoslov.
Ukratko, Biblija uči da Bog ima sve pod kontrolom. U isto vrijeme, dao nam je slobodu da mu budemo poslušni ili neposlušni, a postoje neke stvari koje Bog čini samo kao odgovor na molitvu (Jakovljeva 4,2).
Bog blagoslivlja poslušne, a strpljiv je s onima koji nisu poslušni, čak do točke naizgled popustljivosti. On ima plan za naše živote, što uključuje našu radost i Njegovu slavu kako na ovom tako i na budućem svijetu. Oni koji prihvaćaju Krista kao Spasitelja prihvatili su Božji plan (Ivan 14,6). Od tada nadalje, korak po korak slijedimo ono što je od Boga najbolje za nas, molimo da se izvrši Njegova volja (Matej 6,10) i izbjegavamo stranputice grijeha (Psalam 32,1-11; 119,59; Hebrejima 12,1-2).
English
Što Biblija kaže o sudbini?
