Pitanje
Kako treba rješavati sukob u crkvi?
Odgovor
Postoje mnoga područja u crkvi u kojima se može razviti sukob. Međutim, većina njih sklona je pasti na jednoj od ove tri kategorije: sukob zbog javnog grijeha među vjernicima, sukob s vodstvom, te sukob među vjernicima. Doduše, mnogi problemi mogu se isprepletati i zapravo uključivati dvije ili više od tih kategorija.
Vjernici koji javno griješe predstavljaju problem za crkvu, kao što se vidi u 1. Korinćanima 5. Crkva koja se ne bavi grijehom među članovima otvara vrata još većim problemima. Crkva nije pozvana da sudi nevjernicima, već se od crkve očekuje da se suoči i povrati vjernike koji se ne kaju za grijehe, poput onih koji su navedeni u 1. Korinćanima 5,11: „…iako se zove brat, bio ili bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili psovač, ili pijanica, ili razbojnik“ (VB). Crkva ne bi trebala prihvaćati takve pojedince sve dok ne budu spremni da se pokaju. Matej 18,15-17 daje sažeti postupak za suočenje s vjernikom koji je u grijehu i njegovo obnovljenje. Suočavanje bi trebalo učiniti pažljivo, krotko, sa ciljem obnove (Galaćanima 6,1). Crkve koje s ljubavlju discipliniraju pojedince koji griješe smanjit će veliku količinu sukoba u crkvi.
S vremena na vrijeme, vjernici mogu biti nezadovoljni postupcima ili smjerom crkvenih vođa. Ovo je ilustrirano incidentom u ranoj povijesti crkve (Djela 6,1-7). Skupina ljudi u jeruzalemskoj crkvi žalila se apostolima da se o nekim ljudima ne stara onako kako bi trebalo. Situacija se ispravila i crkva je rasla (Djela 6,7). Rana crkva je sukob koristila kao priliku da poboljša službu. Međutim, kada crkve nemaju jasan postupak za rješavanje problema, ljudi su skloni stvarati svoje vlastite platforme. Pojedinci mogu početi ispitivati druge ljude u crkvi, uključiti se u ogovaranje ili čak formirati blok „zabrinutih ljudi“. Vođe mogu pomoći u izbjegavanju ovih problema tako što će biti nesebični pastiri, koji su puni ljubavi. Vođe trebaju biti sluge i primjeri, a ne gospodari (1. Petrova 5,1-3). Frustrirani članovi crkve trebaju poštivati vođe (Hebrejima 13,7. 17), biti spori na optužbama (1. Timoteju 5,19), te im govoriti istinu u ljubavi, a ne drugima govoriti o njima (Efežanima 4,15). Kada se u tim situacijama dogodi da vođa ne reagira zabrinutošću, pojedinac treba slijediti obrazac postavljen u Mateju 18,15-17 kako bi se uvjerio da nema zabune o tome gdje tko stoji.
Biblija upozorava da ljudi u crkvi mogu imati konflikte jedni s drugima. Neki sukobi proizlaze iz ponosa i sebičnosti (Jakovljeva 4,1-10). Neki sukobi nastaju zbog uvreda koje nisu oproštene (Matej 18,15-35). Bog nam je rekao da težimo miru (Rimljanima 12,18; Kološanima 3,12-15). Odgovornost svakog vjernika jest da traži kako riješiti sukob. Neki osnovni koraci u rješavanju uključuju sljedeće:
1. Razvijte ispravan stav srca – budite blagi (Galaćanima 6,1); ponizni (Jakovljeva 4,10); opraštajte (Efežanima 4,31-32); i budite strpljivi (Jakovljeva 1,19-20).
2. Procijenite svoj dio u sukobu – Matej 7,1-5 (prije pomaganja drugima potrebno je ukloniti brvno iz svog vlastitog oka).
3. Idite do pojedinca (a ne do drugih) kako biste izrazili svoju zabrinutost – Matej 18,15. To se mora učiniti u ljubavi (Efežanima 4,15), a ne se samo žaliti ili si dati emotivni odušak. Optuživanje osobe ima tendenciju potaknuti defenzivnost. Stoga, govorite o problemu umjesto da napadate osobu. To daje osobi bolju priliku da razjasni situaciju ili traži oprost za povredu.
4. Ako prvi pokušaj u rješavanju sukoba ne ostvari potrebne rezultate, nastavite s drugom osobom koja može pomoći u posredovanju (Matej 18,16). Ne zaboravite da vaš cilj nije da pobijedite u raspravi, već da zadobite pomirenje sa svojim bratom u vjeri. Dakle, izaberite nekoga tko vam može pomoći da riješite sukob.
Sukob se najbolje rješava kada se pojedinci u molitvi i poniznosti usredotoče na ljubav jedni prema drugima, s namjerom da se odnos obnovi. Većina sukoba unutar crkve trebala bi se moći riješiti ukoliko se slijede gore navedeni biblijski principi.
English
Kako treba rješavati sukob u crkvi?
