Pitanje
Koja je svrha braka?
Odgovor
Je li potrebno da se kršćanin oženi? Koja je svrha braka? Biblija puno toga govori na ovu temu. Budući da je prvi brak bio između prvog muškarca i prve žene, pretpostavlja se da je brak Božja volja za većinu ljudi. Ustanovljen je na davanju nevinosti i stoga je sveta institucija. Prvi razlog koji Biblija navodi za postojanje braka je jednostavan: Adam je bio usamljen i trebao je pomoćnicu (Postanak 2,18). To je primarna svrha braka – zajedništvo, druženje i uzajamna pomoć i utjeha.
Jedna je svrha braka stvoriti stabilan dom u kojem djeca mogu rasti i napredovati. Najbolji je brak između dvoje vjernika (2. Korinćanima 6,14) koji mogu stvoriti pobožno potomstvo (Malahija 2,13-15). U Malahiji Bog govori Izraelcima da neće prihvatiti njihove prinose jer su bili nevjerni ženama svoje mladosti. To pokazuje koliko je Bogu stalo da brak ostane netaknut. I ne samo to, nego im kaže da je tražio „božansko sjeme“. Ovo je zbunjujući stih, a tumači se da znači: a) da su pobožna potomstva svrha braka; b) da će dobar brak između dvoje pobožnih ljudi značiti da će i sva njihova djeca imati sklonost biti pobožna; c) Bog je želio da Izraelci budu vjerni svojim ženama, umjesto da ih ostavi strankinjama koje će im roditi bezbožno potomstvo zbog idolopoklonstva tih naroda; i d) da je sam Bog tražio svoje vlastito potomstvo (narod) koji će pokazati pobožnost vjernošću. U svakom od ovih tumačenja vidimo zajedničku temu: djeca vjernih ljudi također će biti vjerna.
Brak ne samo da djecu uči kako da budu vjerna i pruži im stabilno okruženje u kojem mogu učiti i rasti, nego ima i posvećujući učinak na oba bračna partnera kad se podlažu Božjem zakonu (Efežanima 5). Svaki brak ima teške trenutke ili tešku dinamiku. Kada dvoje grešnih ljudi pokušavaju stvoriti zajednički život, moraju se podložiti Božjoj zapovijedi da se ljube kao što Bog ljubi nas – nesebično (1. Ivanova 3,16). Naši pokušaji da slijedimo Božje zapovijedi vlastitim snagama obično završavaju neuspjehom, a taj neuspjeh nastoji učiniti vjernika svjesnijim svoje ovisnosti o Bogu i otvorenijim za djelovanje Duha u njemu, što rezultira pobožnošću. A pobožnost nam pomaže da slijedimo Božje zapovijedi. Dakle, brak je vrlo koristan za onoga koji pokušava živjeti pobožno; pomaže očistiti srce od sebičnosti i drugih nečistoća.
Brak također štiti pojedince od seksualnog nemorala (1. Korinćanima 7,2). Svijet u kojem živimo pun je seksualnih slika, sugestija i iskušenja. Čak i ako osoba ne naginje ka seksualnom grijehu, grijeh naginje ka njoj, i vrlo je teško pobjeći od njega. Brak pruža zdravo mjesto za izražavanje seksualnosti, bez otvaranja ozbiljnoj emocionalnoj (i mnogo puta fizičkoj) šteti koju uzrokuju neformalne, neobavezne seksualne veze. Jasno je da je Bog stvorio brak za naše dobro (Izreke 18,22), da nas usreći, da promiče zdravije društvo i stvara svetost u našem životu.
Konačno, brak je lijepa slika odnosa Krista i Njegove crkve. Tijelo vjernika koje čini Crkvu zajednički se naziva Kristova zaručnica. Kao Zaručnik, Isus je dao život za svoju zaručnicu „da je posveti i očisti kupelju vode putem riječi“ (Efežanima 5,25-26), a Njegov nesebični čin daje primjer svim muževima. Pri drugom Kristovom dolasku, crkva će se ujediniti sa Zaručnikom, održat će se službena „svadbena večera“, te s njom ostvariti vječno sjedinjenje Krista i Njegove zaručnice (Otkrivenje 19,7-9; 21,1-2).
English
Koja je svrha braka?
