Pitanje
Tekstualna kritika – što je to?
Odgovor
Jednostavno rečeno, tekstualna kritika je metoda kojom se određuje što kažu izvorni rukopisi Biblije. Izvorni biblijski rukopisi su izgubljeni, skriveni ili više ne postoje. Ono što imamo su na desetke tisuća kopija izvornih rukopisa koji datiraju od 1. do 15. stoljeća (za Novi zavjet) i koji datiraju od 4. stoljeća prije Krista do 15. stoljeća (za Stari zavjet). U tim je rukopisima mnogo manjih i nekoliko značajnih razlika. Tekstualna kritika je proučavanje ovih rukopisa u pokušaju da se utvrdi što je zapravo izvorni zapis.
Postoje tri osnovne metode za tekstualnu kritiku. Prva je textus receptus. Textus receptus bio je rukopis Biblije koji je sastavio čovjek po imenu Erasmus u 15. stoljeću. Uzeo je ograničeni broj rukopisa kojima je imao pristup i sastavio ih u ono što je kasnije postalo poznato kao textus receptus.
Druga metoda je poznata kao većinski tekst. Većinski tekst uzima sve rukopise koji su danas dostupni, uspoređuje razlike i odabire najvjerojatniji ispravni zapis na temelju toga koji se zapis javlja najviše. Na primjer, ako 748 rukopisa glasi „on je rekao", a 1429 rukopisa glasi „oni su rekli", većinski tekst izabire „oni su rekli" kao najvjerojatniji izvorni zapis. Svi glavni prijevodi Biblije temelje se na većinskom tekstu.
Treća metoda poznata je kao kritična ili eklektička metoda. Eklektička metoda uključuje razmatranje vanjskih i unutarnjih dokaza za određivanje najvjerojatnijeg izvornog teksta. Vanjski dokazi nas tjeraju da postavimo ova pitanja: u koliko se rukopisa javlja zapis? koji su datumi za te rukopise? u kojem su dijelu svijeta nađeni ti rukopisi? Unutarnji dokazi potiču ova pitanja: što je moglo uzrokovati ove različite zapise? koji zapis može objasniti porijeklo drugih zapisa?
Koja je metoda najtočnija? Tu počinje rasprava. Kada se metode prvi put nekome opisuju, osoba obično odabire većinski tekst kao metodu koju treba koristiti. To je u biti metoda „pravila većine" i „demokratska" metoda. Međutim, ovdje treba razmotriti regionalno pitanje. U prvih nekoliko stoljeća crkve velika većina kršćana govorila je i pisala na grčkom. Od 4. stoljeća latinski je jezik postao najčešći jezik, osobito u crkvi. Počevši od latinske Vulgate, Novi zavjet počeo se kopirati na latinskom umjesto grčkom.
Međutim, u istočnom kršćanskom svijetu, grčki je nastavio biti dominantan jezik crkve više od 1.000 godina. Kao rezultat toga, velika većina grčkih rukopisa potječe iz istočne/bizantske regije. Ovi bizantski rukopisi vrlo su slični jedni drugima. Vjerojatno su svi nastali u istom broju grčkih rukopisa. Iako su međusobno vrlo slični, bizantski rukopisi imaju brojne razlike u odnosu na rukopise pronađene u zapadnom i središnjem dijelu crkve. Ukratko: ako ste počeli s tri rukopisa, a jedan je kopiran 100 puta, drugi je kopiran 200 puta, a treći je kopiran 5.000 puta, koja će skupina imati većinsko pravilo? Treća skupina, naravno. Međutim, treća skupina nema veću vjerojatnost da posjeduje izvorni zapis od prve ili druge skupine. Ima samo više kopija. Kritična/eklektička metoda tekstualne kritike daje jednaku „težinu" rukopisima iz različitih regija, unatoč rukopisima s Istoka koji imaju ogromnu većinu.
Kako kritična/eklektička metoda funkcionira u praksi? Ako usporedite Ivan 5,1-9 u različitim prijevodima, primijetit ćete da 4. stih nedostaje u prijevodima na temelju kritičnog teksta. U textus receptus, Ivan 5,4 glasi: „Jer anđeo bi u određeno vrijeme silazio u kupalište i uzburkavao vodu. Tko bi tada prvi ušao nakon uzburkavanja vode, bio bi zdrav ma kakvu bolest imao." Zašto nedostaje ovaj stih iz prijevoda Biblije koji koriste kritički tekst? Eklektička metoda funkcionira na sljedeći način: (1) Tekst Ivan 5,4 ne pojavljuje se u većini najstarijih rukopisa. (2) Tekst Ivan 5,4 pojavljuje se u svim bizantskim rukopisima, ali ne u mnogim neistočnim rukopisima. (3) Vjerojatnije je da bi pisar dodao objašnjenje nego što bi pisar uklonio objašnjenje. Ivan 5,4 jasnije objašnjava zašto je osakaćen čovjek želio ući u bazen. Zašto bi pisar uklonio taj stih? Nema smisla. Ima smisla da se doda tradicija zašto je osakaćen čovjek želio ući u bazen. Kao rezultat ovih koncepata, kritični/eklektički tekst ne uključuje Ivan 5,4.
Bez obzira na metodu tekstualne kritike za koju vjerujete da je ispravna, to je pitanje o kojem treba razgovarati s milošću, poštovanjem i ljubaznošću. Kršćani se mogu ne slagati po ovom pitanju. Možemo raspravljati o metodama, ali ne smijemo napadati motive i karakter onih s kojima se ne slažemo u vezi s tim pitanjem. Svi imamo isti cilj – odrediti najvjerojatnije izvorne riječi Biblije. Neki jednostavno imaju različite metode za postizanje tog cilja.
English
Tekstualna kritika – što je to?
