Pitanje
Kako uvjerenja o stvaranju utječu na ostatak teologije?
Odgovor
Debata na temu stvaranja/evolucije traje već godinama. Mnogi vide dvije suprotstavljene strane koje viču jedna na drugu, a da ih nitko zapravo ne sluša. Svaka je strana spremna odbaciti drugu – evolucionisti odbacuju kreacionizam kao potpuno nevaljalu znanost, a kreacionisti optužuju evolucioniste za korištenje prijevarnih zavjera kako bi ušutkali njihovu stranu. Malo je iskrenog dijaloga u ovom verbalnom ratu.
Mnogi kršćani svode raspravu u vezi stvaranja/evolucije na status sekundarnog pitanja, pitanja koje se ne odnosi na nečije pomirenje s Bogom putem evanđelja Isusa Krista. Ovo je razmišljanje do određene mjere ispravno. Možemo biti toliko zaokupljeni ovom debatom da izgubimo svoj fokus s glavnog problema – širenja evanđelja. Međutim, kao i kod mnogih drugih „sekundarnih“ pitanja, ono što osoba vjeruje u vezi stvaranja općenito igra ulogu u shvaćanju teologije, a posebice evanđelja.
S obzirom na doktrinu stvaranja, unutar kršćanstva postoji nekoliko gledišta:
1. Doslovno stvaranje 24x6 – Bog je stvorio sve što postoji u šest 24-satnih dana.
2. Gledište dan-razdoblje – Stvaranje se dogodilo kao što je opisano u Postanku 1, ali umjesto 24-satnih dana, „dani“ stvaranja predstavljaju neodređena, konačna razdoblja.
3. Okvirno gledište – Dani u Postanku 1 predstavljaju teološki okvir unutar kojeg se nalazi priča o stvaranju svega.
Tijekom većeg dijela crkvene povijesti, sve do posljednjih 150 godina, gledište stvaranja 24x6 bilo je dominantno crkveno gledište. Ne želimo vjerovati u nešto jednostavno zato što je to tradicionalno i povijesno, uključujući gledište stvaranja 24x6, ali u ovaj nauk želimo vjerovati jer ga podržava tekst iz Svetog pisma. U ovom konkretnom slučaju, mnogi konzervativni teolozi vjeruju da gledište 24x6 ima najjaču egzegetsku podršku teksta. Prvo, to je prirodno gledište koje osoba dobiva jednostavno čitajući tekst. Osim toga, kad god hebrejsku riječ za „dan“ (Yom) prati numerički modifikator (npr. četiri dana) ili kombinacija „jutra i večeri“ (kao u Postanku 1), uvijek se odnosi na dan od 24 sata. Konačno, sedmodnevni obrazac pokazan tijekom tjedna stvaranja jest obrazac po kojem dobivamo naš tjedan (Izlazak 20,8-11).
Od pojave moderne znanosti, kršćani masovno napuštaju gledište stvaranja 24x6. Glavni razlog tog odbacivanja jest činjenica da gledište stvaranja 24x6 uključuje „mladu Zemlju“ (negdje od 6.000 do 30.000 godina), ali prevladava znanstveno gledište da je svemir star milijardama godina. Gledište dan-razdoblje (koje se ponekad naziva progresivni kreacionizam) je pokušaj pomirenja izvještaja stvaranja iz Postanka i starosti svemira koji uključuje „staru Zemlju“. Molimo, imajte na umu da gledište dan-razdoblje ipak tvrdi kako je Bog sve stvorio te odbacuje Darwinovu evoluciju, stoga ju ne treba brkati s „teističkom evolucijom“, to jest gledištem da je Darwinova evolucija istinita, ali umjesto da ju je vodila slijepa slučajnost, zapravo ju je vodila Božja ruka.
Međutim, iako zagovaratelji gledišta dan-razdoblje smatraju da pomiruju biblijski izvještaj sa znanošću, protivnici ovo gledište vide kao sklizak teren za odbacivanje istinitosti Božje Riječi.
Budući da se debata na temu stvaranja svodi na sekundarni status, postoji mala ili nikakva zabrinutost u vezi teoloških implikacija negiranja biblijskog gledišta stvaranja (bez obzira koje se gledište zauzima). Uvriježeno je mišljenje kako nema veze je li evolucija istinita ili nije. Smatra se da je doktrina stvaranja nepovezana s ostatkom kršćanske poruke. Međutim, u stvarnosti, ono što netko vjeruje u vezi stvaranja jest ključno, jer se dovodi u pitanje nepogrešivost, vjerodostojnost i autoritet Svetog pisma. Ako se Bibliji ne može vjerovati u prva dva poglavlja, po čemu je vjerodostojan ostatak knjige? Kritičari Biblije će obično svoje napade usredotočiti na prvih jedanaest poglavlja Postanka (osobito izvještaj o stvaranju). Pitanje je zašto? Prvih jedanaest poglavlja Postanka postavljaju scenu za ostatak biblijske priče. Bez Postanka 1–11 ne možete razumjeti kako se odvija cijela biblijska priča. U tim poglavljima postoji mnoštvo temeljnog materijala za ostatak Biblije – npr. stvaranje, pad, grijeh, sigurna osuda, potreba za Spasiteljem i upoznavanje evanđelja. Ignoriranje ove temeljne doktrine čini ostatak Biblije nerazumljivim i nevažnim.
Ipak, biblijski kritičari i oni koji su postavili znanost kao autoritet nad Biblijom žele tretirati ta otvorena poglavlja Postanka kao drevni hebrejski mit, a ne iskonsku povijest. Stvar je u tome da kad se usporede priče o stvaranju iz drugih kultura, Postanak se razumije više kao povijest nego kao mit. U najstarijoj literaturi, stvaranje se vidi kao borba između bogova. Većina mitova o stvaranju prikazuje dotičnu kulturu kao središte vjerskog svemira. Iako Postanak dijeli mnoge sličnosti s ostalim pričama o stvaranju, razlikuje se u tome što prikazuje Boga kao jedinog Vladara nad kreacijom (a ne jednog među mnogim bogovima), a čovječanstvo kao vrhuncem svog stvaranja, pri čemu služimo kao Njegovi upravitelji nad kreacijom. U svakom slučaju, postoje neodgovorena pitanja u vezi Postanka, kao što je točan datum stvaranja, ali svrha izvještaja nije dati potpuni povijesni prikaz koji će zadovoljiti suvremene povjesničare. Izvještaj Postanka je pretpovijest židovskog naroda dok su se pripremali ući u Obećanu zemlju; trebali su znati tko su i od kuda su došli.
Još jedna stvar koju treba imati na umu jest da se veliki dio kršćanske teologije temelji na povijesnoj točnosti Postanka. Koncept braka dolazi upravo iz izvještaja o stvaranju (Postanak 2,24), te ga Isus spominje u sva tri sinoptička evanđelja. Sam naš Gospodin potvrđuje da je čovjek stvoren kao muško i žensko „od početka“ (Matej 19,4). Ove se reference oslanjaju na povijesnu točnost stvaranja iz Postanka kako bi imale smisla. Ono što je najvažnije, naša najdraža doktrina spasenja ovisi o doktrini stvaranja i postojanju doslovne osobe po imenu Adam. U svojim poslanicama (Rimljanima 5 i 1. Korinćanima 15), Pavao dva puta povezuje naše spasenje u Kristu s našom identifikacijom u Adamu. U 1. Korinćanima 15,21-22 čitamo: „Jer kako po čovjeku bî smrt, po Čovjeku i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni“ (VB). Cijela ljudska rasa nalazi se u palom stanju zbog toga što je „u Adamu“ po prirodnom rođenju. Na sličan način, one koje je Bog izabrao za spasenje spašeni su zbog toga što su „u Kristu“ po duhovnom rođenju. Razlika bivanja „u Adamu/u Kristu“ jest ključna za ispravno razumijevanje kršćanske soteriologije, a ova razlika nema smisla ako ne postoji doslovni Adam od kojeg je poteklo cijelo čovječanstvo.
Pavao slično tvrdi u Rimljanima 5,12-21. No, ono što ovaj odlomak čini jedinstvenim jest da izričito kaže: „Zbog toga, kao što po jednome čovjeku grijeh uđe u svijet i po grijehu smrt, tako i smrt prijeđe na sve ljude, zato što svi sagriješiše“ (Rimljanima 5,12 VB). Ovaj je stih temelj za argumentaciju potpune pokvarenosti, a kao i odlomak iz 1. Korinćanima, ovisi o postojanju doslovnog Adama kako bi imao smisla. Bez doslovnog Adama nema doslovnog grijeha i nema potrebe za doslovnim Spasiteljem.
Unatoč tome koji se stav zauzima po pitanju stvaranja (gledište 24x6, gledište dan-razdoblje ili okvirno gledište), jedno je jasno: Bog je stvorio nebesa i zemlju. Iako vjerujemo da gledište 24x6 posjeduje najjači biblijski argument, preostala su dva gledišta valjane interpretacije unutar sfere kršćanskog nauka. Ono što pritom treba naglasiti jest da Biblija (bilo eksplicitno ili implicitno) ne uči Darwinovu evoluciju. Stoga, tvrdnja kako debata na temu stvaranja/evolucije nije važna podrazumijeva nisko mišljenje o Bibliji. Ukoliko ne možemo vjerovati Bibliji kada govori po pitanju stvaranja, zašto bismo vjerovali kada govori po pitanju spasenja? To je razlog zašto je ono što vjerujemo u vezi stvaranja važno za ostatak naše teologije. English
Kako uvjerenja o stvaranju utječu na ostatak teologije?
