Pitanje
Koje su različite teorije o načinu pomirenja?
Odgovor
Razni pojedinci ili denominacije su, tijekom povijesti Crkve, iznijeli nekoliko različitih gledišta o načinu pomirenja, među kojima su neka točna a neka pogrešna. Jedan je od razloga za različita gledišta činjenica da Stari i Novi zavjet otkrivaju mnoge istine o naravi Kristova djela pomirenja, zbog čega je teško – ako ne i nemoguće – pronaći samo jednu „teoriju“ koja u potpunosti obuhvaća ili objašnjava sve bogatstvo pomirenja. Kada proučavamo Sveto pismo, otkrivamo bogatu i raznoliku sliku pomirenja, jer Biblija iznosi mnogo međusobno povezanih istina o otkupljenju koje je Krist postigao. Još jedan čimbenik koji doprinosi mnogim različitim teorijama pomirenja jest taj što se puno toga što možemo naučiti o pomirenju treba razumjeti u svjetlu iskustva i perspektive Božjega naroda pod žrtvenim sustavom Staroga saveza.
Kristovo djelo pomirenja, koja je njegova svrha i što je ono postiglo, tako je bogato pitanje da bi se o njemu mogle napisati mnoge knjige. Ovaj članak pružit će tek kratak pregled mnogih teorija koje su ljudi, s vremena na vrijeme, iznosili. Kada razmatramo različita gledišta o pomirenju moramo imati na umu da je bilo koje gledište koje ne prepoznaje čovjekovu grješnost ili zamjensku narav pomirenja, u najmanju ruku je manjkava, a u najgoru krivovjerna teorija pomirenja.
Teorija otkupa isplaćenog Sotoni: Prema ovome gledištu, Kristovo djelo pomirenja smatra se otkupninom plaćenom Sotoni u svrhu otkupa čovjekove slobode i njegova oslobođenja od ropstva Sotoni. Temelji se na vjerovanju da je čovjekovo duhovno stanje obilježeno zarobljenošću Sotonom, a da je Kristova smrt trebala osigurati Božju pobjedu nad Sotonom. Ova teorija nalazi jako malo, ako i toliko, potpore u Svetom pismu, a imala je jako malo podrške i tijekom povijesti Crkve. Nije utemeljena na Bibliji utoliko što vidi Sotonu, umjesto Boga, kao onoga koji zahtijeva kaznu za grijeh. Prema tome, ona u potpunosti zanemaruje zahtjeve Božje pravde o kojoj čitamo u cijelome Pismu. Istovremeno, ova teorija ima previsoko mišljenje o Sotoni, tako da ga smatra moćnijim nego što je u stvarnosti. Sveto pismo ne podupire ideju da grješnici bilo što duguju Sotoni, dok cijelo Sveto pismo odražava ideju da je Bog taj koji zahtijeva da se grijeh kazni.
Teorija rekapitulacije: Prema ovoj teoriji Kristovo pomirenje promijenilo je smjer čovječanstva od neposlušnosti ka poslušnosti. Ona zastupa da je Kristov život rekapitulirao sve stadije ljudskoga života i time promijenio smjer neposlušnosti koji je Adam započeo. Ova teorija ne može se potkrijepiti Svetim pismom.
Teorija kozmičke drame: Prema ovome gledištu, Kristovo djelo pomirenja osiguralo je pobjedu u božanskom sukobu između doba i zla, te je izvojevalo čovjekovo oslobođenje iz ropstva Sotoni. Kristova smrt osigurala je Božju pobjedu nad Sotonom i iznašla način da se svijet otkupi iz ropstva zlu.
Teorija mističnog utjecaja: Prema teoriji mističnog utjecaja, Kristovo pomirenje bila je pobjeda nad Njegovom vlastitom grješnom naravi kroz silu Svetoga Duha. Oni koji drže ovo gledište smatraju da će spoznaja toga na mističan način utjecati na čovjeka i probuditi njegovu „bogosvijest.“ Ujedno vjeruju da čovjekovo duhovno stanje nije posljedica grijeha, nego jednostavno manjak te „bogosvijesti.“ Naravno, to nije u skladu s Biblijom. Oni koji prihvaćaju ovu teoriju, vjeruju da je Krist imao grješnu narav, premda Pismo jasno kaže da je Isus bio savršeni Bog-Čovjek, bezgrješan u svakom aspektu svoje naravi (Hebrejima 4,15).
Teorija moralnog utjecaja: Prema ovom vjerovanju, Kristovo djelo pomirenja služi kao očitovanje Božje ljubavi, koje čovjekovo srce potiče da se omekša i pokaje. Oni koji zastupaju ovo gledište vjeruju da je čovjek duhovno bolestan, tako da mu je potrebno pomoći, te da čovjeka na prihvaćanje Božjeg oproštenja navodi to što vidi Božju ljubav prema čovjeku. Vjeruju da je svrha i značenje Kristove smrti bilo čovjeku pokazati Božju ljubav. Premda je istina da je Kristovo pomirenje krajnji primjer Božje ljubavi, ovo gledište nije u skladu s Biblijom jer niječe čovjekovo pravo duhovno stanje – da je on mrtav u prijestupima i grijesima (Efežanima 2,1) – te niječe činjenicu da Bog doista zahtijeva da se grijeh treba platiti. Ovo gledište Kristova djela pomirenja lišava čovječanstvo prave žrtve ili plaćanja za grijeh.
Teorija primjera: Prema ovome gledištu, Kristovo djelo pomirenja pruža tek primjer vjere i poslušnosti, koji čovjeka nadahnjuju da bude poslušan Bogu. Oni koji ga drže vjeruju da je čovjek duhovno živ i da su Kristov život i pomirenje bili tek primjer istinske vjere i poslušnosti, koji bi ljude trebali nadahnuti da i oni žive sličnim životom vjere i poslušnosti. Ova teorija slična je teoriji moralnog utjecaja utoliko što obje niječu da Božja pravda zbilja zahtijeva plaćanje grijeha i da je Kristova smrt na križu imala narav naplate. Glavna razlika između teorije moralnog utjecaja i teorije primjera u tome je što prema teoriji moralnog utjecaja Kristova smrt nas uči koliko nas Bog voli, dok teorija primjera kaže da nas Kristova smrt uči kako živjeti. Naravno, istina je da nam Krist služi kao primjer koji trebamo slijediti, čak i u Njegovoj smrti, ali teorija o primjeru ne prepoznaje čovjekovo pravo duhovno stanje i ne shvaća da Božja pravda zahtijeva da se grijeh naplati, što čovjek nije u stanu namiriti.
Teorija vrijednosti: Prema teoriji vrijednosti, Kristovo djelo pomirenja Bogu donosi neizmjernu čast. Kao posljedica toga, Bog daje Kristu nagradu koja Njemu nije trebala, tako da je Krist tu nagradu predao čovjeku. Oni koji ga drže vjeruju da je čovjek svojim duhovnim stanjem osramotio Boga, tako da se Kristova smrt, koja je Bogu donijela neizmjernu čast, može primijeniti na grješnike i donijeti im spasenje. Ova teorija, kao i mnoge druge, niječe pravo duhovno stanje neobraćenih grješnika i njihove potrebe za potpunom novom naravi, koja je dostupna isključivo u Kristu (2. Korinćanima 5,17).
Teorija moralnog Vladara: Prema ovome gledištu, Kristovo djelo pomirenja pokazuje da Bog izrazito cijeni svoj zakon i svoj stav prema grijehu. Zbog Kristove smrti, Bog sada ima razlog da oprosti grijehe onima koji se pokaju i prihvate Kristovu zamjensku smrt. Oni koji drže ovo gledište vjeruju da je čovjek, u svome duhovnom stanju, prekršio Božji moralni zakon, te da je Kristova smrt trebala biti zamjena za kaznu grijeha. Budući da je Krist platio kaznu za grijeh, sada je Bogu moguće zakonski oprostiti onima koji prihvate Krista kao svoju zamjenu. Ovo gledište podbacuje utoliko što ne uči da je Krist zbilja platio kaznu za stvarne grijehe bilo koga, nego da je Njegova patnja jednostavno čovječanstvu pokazala da je ono prekršilo Božje zakone i da je neka kazna bila plaćena.
Teorija kaznene zamjene: Prema ovoj teoriji, Kristovo pomirenje je zastupnička, zamjenska žrtva koja je zadovoljila zahtjeve Božje pravde zbog grijeha. Svojom žrtvom, Krist je platio kaznu čovjekova grijeha, te je donio oproštenje, pripisao pravednost i pomirio čovjeka s Bogom. Prema ovome gledištu, grijeh je iskvario svaki aspekt čovjekova bića – njegov um, volju i osjećaje – i čovjek je potpuno pokvaren i duhovno mrtav. Međutim, Krist je platio kaznu za grijeh, a kroz vjeru čovjek može prihvatiti Kristovu zamjenu kao kaznu za grijeh. Ovo gledište pomirenja najtočnije predstavlja stajalište Svetoga pisma o grijehu, čovjekovoj naravi i posljedicama Kristove smrti na križu. English
Koje su različite teorije o načinu pomirenja?
