Pitanje
Što je tijelo?
Odgovor
John Knox (1510–1572) je bio škotski reformator, jedan od vođa protestantske reformacije, i čovjek koji se smatra osnivačem prezbiterijanske denominacije u Škotskoj. Suvremeni teolozi cijene Knoxa kao oličenje revnosti za Boga i predanosti biblijskoj istini i posvećenom životu. Ipak, dok se približavao smrti, ovaj Božji svetac priznao je svoju osobnu borbu s grešnom naravi koju je naslijedio od Adama (Rimljanima 5,12). Knox je rekao: „Znam koliko je teška borba između tijela i duha pod teškim križem patnje, kada se čini da je smrt jedini izlaz. Poznajem pritužbe tijela pune gunđanja i mrmljanja…“
Izjava Knoxa zvuči nevjerojatno slična onoj apostola Pavla koji je otvoreno priznao osobnu borbu sa svojom grešnom naravi: „Znamo naime da je Zakon duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. Jer što radim, ne znam: jer što bih htio, to ne činim; nego što mrzim, to činim. Ako pak činim ono što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, da je dobar. No sada to više ne činim ja, nego ¬grijeh koji prebiva u meni. Jer znam da u meni, to jest u tijelu mojemu, ne prebiva dobro. Jer htjeti je prisutno u meni, ali činiti dobro — ne nalazim. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio — to činim. Ako pak činim ono što ja ne bih htio, to više ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, u meni je prisutno zlo. Jer po nutarnjem čovjeku imam radost u Zakonu Božjem, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma mojega i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?“ (Rimljanima 7,14-24 VB).
Pavao u svojoj poslanici Rimljanima navodi da postoji nešto „u udovima“ njegovog tijela što naziva „svojim tijelom“, i to proizvodi poteškoće u njegovom kršćanskom životu i čini ga zarobljenikom grijeha. Martin Luther, u svom predgovoru knjige Rimljanima, komentirao je Pavlovu uporabu „tijela“ rekavši: „Dakle, 'tijelo' se ne smije razumjeti kao da je tijelo jedino koje je povezano s bludništvom, već sv. Pavao koristi 'tijelo' cijelog čovjeka i dušu, razum, uključujući sve njegove sposobnosti, jer sve to u njemu žudi i teži tijelu.“ Lutherovi komentari ističu da se „tijelo“ izjednačava sa strastima i željama koje se kreću u suprotnom smjeru od Boga, ne samo u području seksualne aktivnosti, već u svakom području života.
Da bismo zadobili čvrsto razumijevanje pojma „tijela“ potrebno je istražiti njezinu uporabu i definiciju u Bibliji, kako se očituje u životu i vjernika i nevjernika, posljedice koje proizvodi, te kako se u konačnici može nadvladati.
Definicija „tijela“
Grčka riječ za „tijelo“ u Novom zavjetu jest sarx, pojam koji se često u Bibliji može odnositi na fizičko tijelo. Međutim, Grčko-engleski leksikon Novog zavjeta i ostale ranokršćanske literature opisuje riječ na ovaj način: „fizičko tijelo kao funkcionalni entitet; osobito u Pavlovom učenju, svi dijelovi tijela čine ukupnost poznatu kao tijelo, kojim dominira grijeh do te mjere da gdje god je tijelo, svi oblici grijeha su također prisutni, a ništa što nije dobro ne može živjeti.“
Biblija je jasna u tome da čovječanstvo nije započelo na ovaj način. Knjiga Postanka kaže da je čovječanstvo izvorno stvoreno dobro i savršeno: „I reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama slična'…I stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih“ (Postanak 1,26-27 VB). Zbog toga što je Bog savršen i zbog toga što posljedica u suštini uvijek predstavlja svoj uzrok [a to je da potpuno dobar Bog može samo stvarati ono što je dobro, odnosno kao što je Isus rekao: „Ne može dobro stablo roditi zlim plodovima“ (Matthew 7,18)], Adam i Eva su oboje stvoreni dobri i bez grijeha. No, kada su Adam i Eva sagriješili, njihova priroda je bila narušena, i ta priroda se prenijela na njihovo potomstvo: „I poživje Adam stotinu i trideset godina te rodi sina sebi slična, na svoju sliku; i nadjenu mu ime Šet“ (Postanak 5,3 VB, dodan naglasak).
Činjenica o grešnoj prirodi uči se na mnogim mjestima u Bibliji, poput Davidove izjave: „Evo, u bezakonju sam sazdan, i u grijehu me zače majka moja“ (Psalam 51,5 VB). David ne govori da je rezultat preljubničke veze, već da su njegovi roditelji prenijeli na njega grešnu prirodu. U teologiji, to se ponekad naziva „traduciansko“ (od latinskog izraza što znači „iz grane“) gledište na ljudsku prirodu. Traduciansko gledište kaže da je duša osobe stvorena preko svojih roditelja, s djetetom koje je u tom procesu naslijedilo njihovu palu narav.
Biblijski pogled na ljudsku prirodu razlikuje se od grčke filozofije u tome što Biblija kaže da je fizička i duhovna priroda čovjeka izvorno bila dobra. Nasuprot tome, filozofi poput Platona vidjeli su dualizam ili dihotomiju u čovječanstvu. Takvo mišljenje je na kraju proizvelo teoriju da je tijelo (ono što je bilo fizičko) loše, ali duh osobe dobar. Ovo učenje utjecalo je na skupine kao što su gnostici, koji su vjerovali da je fizički svijet s greškom stvorio demi-bog koji se zove „Demiurg“. Gnostici su se protivili učenju o Kristovom utjelovljenju, jer su vjerovali da Bog nikada ne bi uzeo fizički oblik, budući da je tijelo zlo. Apostol Ivan susreo se s ovom vrstom učenja u svoje doba i na to upozorio: „Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izašli u svijet. Po ovome prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, od Boga je. A svaki duh koji ne ispovijeda da je Isus Krist u tijelu došao, nije od Boga. To je duh Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već u svijetu“ (1. Ivanova 4,1-3 VB).
Nadalje, gnostici su učili da nije važno što osoba čini u svome tijelu, budući da je duh jedino ono što je važno. Ovaj platonski dualizam imao je isti učinak još u prvom stoljeću kao što ima i danas – vodi ili u asketizam ili u razvratnost, od kojih oboje Biblija osuđuje (Kološanima 2,23; Judina 4).
Dakle, suprotno od grčkog nauka, Biblija kaže da je priroda čovječanstva, i fizički i duhovno, bila dobra, ali je s oba aspekta negativno pogođena grijehom. Krajnji rezultat grijeha je priroda o kojoj se često u Bibliji govori kao „tijelu“ – nečemu što se protivi Bogu i traži grešno zadovoljenje. Pastor Mark Bubek definira tijelo na ovaj način: „Tijelo je ugrađeni zakon pada, što čini nemogućim da naravni čovjek ugodi ili služi Bogu. To je prinudna unutarnja sila naslijeđena od čovjekova pada, koja se izražava u općoj i specifičnoj pobuni protiv Boga i Njegove pravednosti. Tijelo se nikada ne može promijeniti ili poboljšati. Jedina nada za bijeg od zakona tijela jest njegovo potpuno pogubljenje i zamjena novim životom u Gospodinu Isusu Kristu.“
Manifestacija i borba s tijelom
Kako se tijelo manifestira u ljudskim bićima? Biblija odgovara na to pitanje ovako: „A očita su djela tijela. To su: preljub, bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomore, srdžbe, spletkarenja, razdori, krivovjerja, zavisti, ubojstva, pijanstva, pijanke i tome slično, za koja vam unaprijed kažem, kao što već i rekoh: oni koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti“ (Galaćanima 5,19-21 VB).
Primjeri djela tijela u svijetu su očiti. Razmotrite nekoliko tužnih činjenica uzetih iz nedavne ankete o utjecaju pornografije u Americi. Prema istraživanju, svake sekunde u SAD-u:
• 3.075,64 $ troši se na pornografiju
• 28.258 korisnika Interneta gleda pornografiju
• 372 korisnika Interneta u tražilicama pretražuju pojmove za odrasle
I svakih 39 minuta u Sjedinjenim Državama nastaje novi pornografski video. Takva statistika potvrđuje izjavu koju je dao prorok Jeremija koji je tugovao jer „srce je prijevarno više od svega, i podlo je ono; tko da ga pronikne?“ (Jeremija 17,9 VB).
Posljedice tijela
Biblija kaže da život u tijelu stvara niz nesretnih posljedica. Prvo, Biblija navodi da će oni koji žive po tijelu, i koji nikada ne teže promjeni ili pokajanju od njihovog grešnog ponašanja, doživjeti odvojenost od Boga, kako u ovom životu tako i u sljedećem:
• „Koji ste dakle plod tada imali u onome čega se sada stidite? Jer svršetak je tome smrt“ (Rimljanima 6,21 VB)
• „Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako pak Duhom usmrćujete djela ¬tijela, živjet ćete“ (Rimljanima 8,13 VB)
• „Ne varajte se, Bog se ne da izrugivati! Jer što god čovjek sije, to će i žeti. Jer tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost; a tko sije u Duh, iz Duha će žeti život vječni“ (Galaćanima 6,7-8 VB)
Nadalje, osoba također postaje rob svoje tjelesne naravi: „Ne znate li: ako se komu predajete za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha — na smrt, bilo poslušnosti — na pravednost“ (Rimljanima 6,16 VB). To ropstvo uvijek dovodi do destruktivnog načina života i pogoršanih uvjeta života. Kao što je prorok Hošea rekao: „Jer posijali su vjetar, i požet će oluju“ (Hošea 8,7 VB).
Stvar je u tome da poslušnost tijelu uvijek rezultira kršenjem Božjeg moralnog zakona. Ipak, u pravom smislu osoba nikada ne može kršiti Božji moralni zakon, iako mu naravno može biti neposlušna. Na primjer, osoba se može popeti na krov, zavezati plašt oko svog vrata i skočiti s krova u nadi da nadvlada zakon gravitacije. Međutim, ubrzo će shvatiti da ne može letjeti; ne može prekršiti zakon gravitacije, a jedino što će na kraju skršiti jest samu sebe, dok u procesu dokazuje zakon gravitacije. Isto vrijedi za moralne postupke: osoba može ne poslušati Božji moralni zakon kroz tjelesni život, ali samo će dokazati da je Božji moralni zakon istinit tako što će kroz svoje ponašanje na neki način slomiti sebe.
Nadvladavanje tijela
Biblija daje proces u tri koraka za nadvladavanje tijela i vraćanje sebe u ispravan odnos s Bogom. Prvi korak jest hod u iskrenosti kada osoba priznaje svoje grešno ponašanje pred Bogom. To uključuje slaganje s onim što Biblija kaže o svima koji su rođeni od tjelesnih roditelja: ljudi su grešnici i ulaze u svijet u narušenom odnosu s Bogom koji ih je stvorio:
• „Ako ćeš, Gospode, na bezakonja gledati, Gospodine, tko će opstati?“ (Psalam 130,3 VB)
• „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama…Reknemo li da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem i riječi njegove nema u nama“ (1. Ivanova 1,8. 10 VB)
Sljedeći korak jest hod u Duhu, što uključuje dozivanje Boga za spasenje i primanje Njegovog Duha Svetoga koji daje snagu osobi da živi ispravno pred Bogom i ne sluša tjelesne želje. Ova se transformacija i novi hod u životu opisuju na nekoliko mjesta u Bibliji:
• „S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega koji me uzljubi i predade sama sebe za mene.“ (Galaćanima 2,20 VB)
• „Tako i vi sebe smatrajte mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu Gospodinu našemu.“ (Rimljanima 6,11 VB)
• „A velim: hodite u Duhu, pa nećete ugađati požudi tijela.“ (Galaćanima 5,16 VB)
• „Jer koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.“ (Galaćanima 3,27 VB)
• „nego se zaodjenite Gospodinom Isusom Kristom; i ne skrbite za tijelo da udovoljite požudama.“ (Rimljanima 13,14 VB)
• „I ne opijajte se vinom, u kojemu je raskalašenost, nego se ispunjavajte Duhom“ (Efežanima 5,18 VB)
• „U srce sam svoje tvoju pohranio riječ, da protiv tebe ne sagriješim.“ (Psalam 119,11 VB)
Posljednji korak jest hod u smrti, pri čemu se tijelo izgladnjuje od svojih želja i na kraju umire. Iako je osoba nanovo rođena po Duhu Božjem, mora razumjeti da još uvijek posjeduje staru prirodu sa svojim željama koja ratuje s novom prirodom i željama koje dolaze od Duha. Praktično gledajući, kršćanin namjerno izbjegava hraniti staru, tjelesnu prirodu i umjesto toga prakticira novo ponašanje koje vodi Duh:
• „A ti, o čovječe Božji, bježi od toga [grešnih postupaka]! I teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću.“ (1. Timoteju 6,11 VB)
• „A od mladenačkih požuda bježi!“ (2. Timoteju 2,22 VB)
• „Naprotiv, morim svoje tijelo i podjarmljujem da, pošto sam drugima propovijedao, sâm ne budem odbačen.“ (1. Korinćanima 9,27 VB)
• „Umrtvite dakle svoje udove koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, strast, zlu požudu i lakomstvo, to jest idolopoklonstvo.“ (Kološanima 3,5 VB)
• „A koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.“ (Galaćanima 5,24 VB)
• „Ovo znamo: naš je stari čovjek bio zajedno s njim razapet da se uništi ovo grješno tijelo te više ne robujemo grijehu.“ (Rimljanima 6,6 VB)
• „No vi tako ne naučiste Krista: ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni, kako je istina u Isusu, odložiti vam je po prijašnjem ponašanju staroga čovjeka, iskvarena zavodljivim požudama, a obnavljati se duhom pameti svoje i odjenuti novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.“ (Efežanima 4,20-24 VB)
Zaključak
Susanna Wesley, majka velikih propovjednika i autora poznatih pjesama Johna i Charlesa Wesley, opisala je grijeh i tijelo na ovaj način: „Što god slabi vaše rasuđivanje, otvrdnjuje vašu savjest, zamračuje vaš osjećaj za Boga ili oduzima vaše uživanje u onome što je duhovno, ukratko – ako išta povećava autoritet i moć tijela nad Duhom, ono vam postaje grijehom koliko god bilo dobro samo po sebi.“ Jedan od ciljeva kršćanskog života jest pobjeda Duha nad tijelom i promjena života, koja se očituje u pravednom životu pred Bogom.
Iako će borba biti veoma realna (što Biblija jasno navodi), kršćani imaju sigurnost od Boga da će im na kraju donijeti uspjeh nad tijelom. „Uvjeren upravo u ovo: Onaj koji u vama započe dobro djelo, dovršit će ga do dana Isusa Krista“ (Filipljanima 1,6 VB).
English
Što je tijelo?
