Pitanje
Što bi kršćanin trebao učiniti kada uvjerenja krše tolerantno društvo?
Odgovor
Mnogi u današnjem društvu sebe žele smatrati „tolerantnima“. Pod tim obično misle „prihvaćam ljude onakvima kakvi jesu, bez osuđivanja bilo kojeg postupka ili izbora načina života.“ Ali biblijski informirani kršćanin ne može mirne savjesti odobravati sve postupke ili izbore načina života; Biblija jasno ocrtava neke stilove života kao grešne i koji ne ugađaju Bogu. Kada se kršćaninova uvjerenja sukobe sa standardom tolerancije koje je postavilo društvo, kršćanin se često označava kao „netolerantan“, „netrpeljiv“ ili još gore. Ironično, oni koji tvrde da su najtolerantniji, najmanje su tolerantni prema kršćanskom svjetonazoru.
Ponekad sukob između kršćanskih uvjerenja i sekularnih standarda tolerancije uključuje kršćansku tvrtku koja je prisiljena fotografirati gej zaruke, peći kolače ili osigurati cvijeće za gej vjenčanja ili iznajmljivati sobe homoseksualnim parovima. U drugim slučajevima sukob nije tako javan, uključuje osobne poznanike koji se ne slažu s kršćanskim uvjerenjem protiv opijanja na zabavi, na primjer, ili suživota prije braka.
Petar je pred Velikim vijećem izrazio opće načelo koje pokriva mnoga pitanja: „Trebamo se više pokoravati Bogu negoli ljudima“ (Djela 5,29). Kakav god pritisak društvo vršilo, Kristov sljedbenik zna tko je njegov Gospodar i odlučuje ga poslušati. U grešnom svijetu koji je mrzio Krista, to će prirodno dovesti do nekih sukoba. „Tolerancija“ koju prihvaća svijet ne ostavlja mjesta za kršćanska uvjerenja, ali za otkupljene koji hodaju u Duhu, kršćanska uvjerenja su nezamjenjiva. Biblija kaže da postoji dobro i loše, i nikakva količina treninga osjetljivosti ili grupnih susreta to ne može promijeniti.
Ako toleriranje definiramo kao „podnošenje nečega što se nekome ne sviđa“, tada bismo mogli reći da tolerancija ne zahtijeva odobravanje ili podršku. U tom smislu, kršćani bi trebali biti što tolerantniji, kako bi naš karakter pun ljubavi bio vidljiv svima (Matej 5,16). Trebali bismo moći „podnositi“ mnogo toga. U većini slučajeva trebali bismo biti u stanju kontrolirati svoj impuls da zamjeramo nešto što smatramo neukusnim. Problem nastaje kada je toleriranje definirano na način koji podrazumijeva prihvaćanje ili čak odobravanje onoga što netko smatra uvredljivim. Kršćanin s biblijskim uvjerenjima može prihvatiti činjenicu da ljudi griješe, ali to i dalje mora nazivati „grijehom“. Kršćaninova uvjerenja ne dopuštaju nikakvo odobravanje grijeha.
Bez obzira na to kako je definirana, tolerancija ima svoje granice: kakvu bi poruku poslala crkva koja održava „interaktivne“ službe s vještičjom grupom? Što ako bi sudac odlučio „tolerirati“ krivokletstvo – dopustio ga u svojoj sudnici, iako mu je osobno mrsko? Koliko nepoštivanja bi učiteljica trebala „tolerirati“ u svojoj učionici? Što ako bi kirurg počeo „tolerirati" septičke uvjete u svojoj operacijskoj sali?
Kada vjernik otkrije da su njegova kršćanska uvjerenja u sukobu s nečijim stavom o toleranciji, trebao bi odmah učiniti sljedeće: 1) Moliti za mudrost i hrabrost. 2) Ispitati svoja uvjerenja kako bi bio siguran da se temelje na onome što Biblija zapravo kaže, a ne na osobnim preferencijama. Zauzimanje stava protiv zajedničkog hinduističko-kršćanskog bogoslužja biblijski je prihvatljivo; zauzimanje stava protiv posluživanja etnički raznolike hrane u crkvenom obroku nije. 3) Obvezati se da će voljeti svoje neprijatelje i činiti im dobro (Matej 5,38-48). 4) Namjera u srcu da se uključi u sukob „sa suosjećanjem, dobrotom, poniznošću, blagošću i strpljivošću" (Kološanima 3,12). 5) Ako se uključe pravna pitanja, istražiti njegova prava prema zakonu (vidi Djela 16,37-38; 21,39).
Čak i usred sukoba između pobožnih uvjerenja i svjetovne tolerancije, kršćani moraju pokazati Kristovu ljubav i pravednost, dajući primjer kako istina i ljubav mogu koegzistirati. U svakoj situaciji trebali bismo pokazivati „ djela u krotkosti mudrosti“ (Jakovljeva 3,13). Naše ponašanje treba biti takvo „da se u onome za što [nas] kleveću kao zločinitelje postide oni koji ozloglašuju [naše] dobro ponašanje u Kristu“ (1. Petrova 3,16).
English
Što bi kršćanin trebao učiniti kada uvjerenja krše tolerantno društvo?
