Pitanje
Treba li nas Bog?
Odgovor
Bog je svet, vječan, svemoćan i potpuno samodovoljan. Ne treba mu nikakvo stvoreno biće, ali mi trebamo Njega. Čitava kreacija ovisi o životu koji samo Bog održava. „Ti daješ da niče trava za stoku", i „svi čekaju na te da im na vrijeme dadneš hrane… oduzeo si im dah, oni izgiboše i u prah se svoj povratiše" (Psalam 104,14. 27. 29).
Bog, s druge strane, ne ovisi ni o čemu, ni o kome. Ne trpi nedostatak, ne poznaje ograničenja i ne osjeća manjak. On je „JA SAM KOJI JESAM", bez ikakve kvalifikacije ili iznimke (Izlazak 3,14). Ako bi mu bilo što trebalo da ostane živ ili da se osjeća cjelovitim, tada ne bi bio Bog.
Dakle, Bog nas ne treba. No začudo, On nas gorljivo ljubi, i u svojoj dobroti želi da živimo s Njime zauvijek. Dakle, prije 2.000 godina, Bog se sam obložio kožom, došao na Zemlju i dao svoj život da bi nas iskupio za naš grijeh i dokazao svoju duboku ljubav prema nama. Platio je konačnu cijenu da nas pomiri sa sobom, a nitko ne plaća toliko visoku cijenu za nešto što ne želi ili ne cijeni.
Isus je zasigurno znao što će ga zadesiti na kraju zemaljske službe (Marko 8,31; Ivan 18,4). U svojoj tjeskobi u Getsemaniju, dok se molio za kušnje koje će ga uskoro zadesiti, kapao mu je znoj s obrva u obliku krvi (Luka 22,44). A Isus je zasigurno vrlo dobro znao proročanstvo Izaije 52,14: „Kao što se mnogi zgroziše nad tobom — tako mu je lice bilo iznakaženo, više no u bilo koga, i obličje njegovo, više no u sinova ljudskih." Sin Čovječji bio je oderan do kostiju do mjere u kojoj više nije ličio na ljudsko biće. A to mučenje ispraćeno je nečim još gorim, samim raspećem, najbolnijom i najgorom metodom pogubljenja ikad osmišljenom.
Dok je Isus visio na križu, Njegov se Otac na nebu „okrenuo" od Njega. Habakuk 1,13 potvrđuje da su Božje oči „prečiste da bi zloću gledale." I u tom je trenutku Krist povikao: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Matej 27,46).
To je cijena koju je Bog platio za nas, i na taj način znamo da nas voli. Iz ove nevjerojatne i nezaslužene ljubavi prema nama neposlušnim grešnicima dao nam je vječni život. Spasenje je dar, koji nam se daje besplatno nakon što ga tražimo zbog veličanstvene, dobrovoljne žrtve jedinoga pravoga Boga. Rimljanima 5,8 kaže: „A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što, još dok bijasmo grješnici, Krist umrije za nas."
Jednom kada se pridružimo Kristu, ništa nas ne može odvojiti od Njega. Rimljanima 8,38-39: „Ta uvjeren sam: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, ni visina, ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu."
Oni koji su povjerovali u Krista postali su nova stvorenja. Shvaćamo dubinu Njegove ljubavi prema nama: „S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega koji me uzljubi i predade sama sebe za mene" (Galaćanima 2,20).
I vi možete uroniti u Božju vječnu ljubav prema vama i spoznati sigurnost u vječni život. Nastavite čitati ovdje kako biste saznali što znači prihvatiti Krista kao vašeg osobnog Spasitelja.
English
Treba li nas Bog?
