Pitanje
Po čemu će se naše uskrslo tijelo razlikovati od našeg trenutnog tijela?
Odgovor
U svom prvom pismu crkvi u Korintu, Pavao govori o velikim razlikama između naših zemaljskih tijela i naših uskrslih tijela (vidi 1. Korinćanima 15,35-57). Uspoređujući naša zemaljska tijela sa veličanstvom naših nebeskih (uskrslih) tijela, Pavao kaže: „Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u sili; sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno“ (1. Korinćanima 15,42-44, naglasak dodan). Ukratko, naša uskrsla tijela su duhovna, neraspadljiva i uskrsavaju u slavi i sili.
Po prvom Adamu dobili smo naša prirodna tijela, savršeno prilagođena zemaljskom okruženju. Međutim, postala su raspadljiva kao posljedica pada. Zbog neposluha je čovječanstvo postalo smrtno. Starenje, propadanje i na kraju smrt sada utječu na sve nas. Iz praha smo došli i u prah ćemo se vratiti (Postanak 3,19; Propovjednik 3,20). S druge strane, naša će uskrsla tijela biti „uskrsnuta u neraspadljivosti“. Nikada neće doživjeti bolest, propadanje, pogoršanje ili smrt. I „kad se ovo raspadljivo zaodjene neraspadljivošću i ovo smrtno zaodjene besmrtnošću, tada će se ispuniti riječ koja je zapisana: Pobjeda proždrije smrt“ (1. Korinćanima 15,54).
Kao rezultat pada, mi smo „posijani u sramoti“. Prvotno smo bili savršeni i na sliku Božju (Postanak 1,27), ali grijeh je donio sramotu. Ipak, vjernicima je obećano da će naša nesavršena i obeščašćena tijela jednog dana biti uzdignuta u slavi. Oslobođena ograničenja koja nameće grijeh, naša uskrsla tijela bit će časna i savršeno pogodna za ugađanje i slavljenje našeg Stvoritelja tijekom čitave vječnosti.
Naša trenutna tijela također karakteriziraju slabost i umor. Naši su zemaljski „hramovi“ nesumnjivo krhki i osjetljivi na mnoštvo bolesti koje haraju čovječanstvom. Oslabljeni smo ujedno grijehom i iskušenjima. Jednog dana, međutim, naša će tijela biti podignuta u snazi i slavi i više nećemo biti podložni manjkavostima i krhkostima koje danas prožimaju život.
Na kraju, uskrslo će tijelo biti duhovno. Naša su prirodna tijela prikladna za život na ovom svijetu, a ovo je jedina oblast u kojoj takvi možemo živjeti. „Tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega“ (1. Korinćanima 15,50). Nakon uskrsnuća imat ćemo „duhovno tijelo“, savršeno prikladno za život na nebu. To ne znači da ćemo biti tek duhovi – duhovi nemaju tijela – već da naša uskrsla tijela neće trebati fizičko uzdržavanje ili ovisnost o prirodnim sredstvima za podupiranje života.
Dobivamo uvid kakva će biti naša uskrsla tijela kad se sjetimo Isusovih pojavljivanja nakon uskrsnuća. I dalje je imao vidljive rane, a Njegovi su ga učenici mogli fizički dotaknuti, ali ipak je mogao putovati bez napora i pojavljivati se i nestajati po svojoj volji. Mogao je prolaziti kroz zidove i vrata, a mogao je također jesti i piti, sjediti i razgovarati. Biblija nam govori da će naša „bijedna tijela“ biti upravo „suobličena Njegovom slavnom tijelu“ (Filipljanima 3,21). Doista, fizička ograničenja nametnuta grijehom koji ometa našu sposobnost da mu u potpunosti služimo na zemlji zauvijek će nestati, oslobađajući nas da ga hvalimo i služimo i slavimo u vječnosti.
English
Po čemu će se naše uskrslo tijelo razlikovati od našeg trenutnog tijela?
