Pitanje
Što je utilitarizam?
Odgovor
Suština utilitarizma jest koncept užitka i boli. Utilitaristička filozofija vidi „dobro“ kroz sve što povećava zadovoljstvo i smanjuje bol. To je filozofija ishoda. Ako ishod radnje služi povećanju zadovoljstva i smanjenju boli, onda se radnja smatra dobrom. U svojoj srži, utilitarizam je hedonistička filozofija. Povijest utilitarizma može se pratiti unazad sve do drevnog grčkog filozofa Epikura, ali kao škola misli, utilitarizam se često pripisuje britanskom filozofu Jeremy Benthamu.
Koji su neki od problema utilitarizma? Prvi je njegov fokus na ishode. U stvarnosti, radnja nije dobra samo zato što je njezin ishod dobar. Biblija kaže da „Gospod gleda na srce“ (1. Samuelova 16,7). Bogu nije toliko stalo do ishoda koliko do namjera našeg srca. Dobre radnje s lošim namjerama ne udovoljavaju Bogu. Očito je da ne možemo vidjeti namjere drugih. Čak nismo u stanju u potpunosti razaznati naše vlastite namjere. No to nije isprika; svi moramo doći pred Boga i dati račun za naše radnje.
Drugi problem kod utilitarizma jest njegov fokus na zadovoljstvo u odnosu na ono što je uistinu dobro. Užitak je ljudska definicija dobra i kao takva može biti vrlo subjektivna. Ono što je užitak jednome ne znači da je užitak drugome. Prema Bibliji, Bog je definicija dobra (Psalam 86,5; 119,68), a budući da se Bog ne mijenja (Jakovljeva 1,17), ne mijenja se ni definicija dobra; ona je objektivna, a ne subjektivna. Dobrota ne oscilira s trendovima ljudske želje ili prolaskom vremena. Nadalje, pri izjednačavanju dobra i zadovoljstva riskiramo u tome da definiramo dobro kao jednostavno zadovoljenje naših osnovnih, tjelesnih želja. Kao što svjedoče ljudi koji su se prepustili hedonističkom životnom stilu, što se osoba više upušta u užitak, užitak postaje manje intenzivan, te je potrebno više iste aktivnosti kako bi se postigla ista stimulacija. To je zakon opadajućih prinosa kada se primjeni na užitak. Primjer ovog ciklusa su ovisnici o drogi koji eksperimentiraju s progresivno jačim drogama kako bi postigli istu razinu.
Treći problem kod utilitarizma jest izbjegavanje boli. Nije svaka bol loša. Bol sama po sebi nije dobra, ali može dovesti do dobra. Povijest čovječanstva puna je učenja iz pogrešaka. Kao što mnogi kažu, neuspjeh je najbolji učitelj. Nitko ne zagovara da bismo aktivno trebali tražiti bol. No reći da je svaka bol zla i da ju treba izbjegavati jest naivno. Boga više zanima naša svetost od naše sreće. Njegov poticaj svome narodu jest da budu sveti kao što je On svet (Levitski zakonik 11,44; 1. Petrova 1,15-16). Biblija također kaže da trebamo smatrati svom radošću kada se suočavamo s različitim kušnjama (Jakovljeva 1,2-4), ne zato što su kušnje radost, već zato što vode ka većoj ustrajnosti i vjernosti.
Sve u svemu, filozofija utilitarizma usmjerena je na to da se ovaj život učini što bezbolnijim za što više ljudi. Površinski to izgleda kao jedan divan cilj. Tko ne bi htio ljude diljem svijeta osloboditi patnje? Ipak, Biblija nam govori da postoji nešto više od našeg postojanja ovdje na zemlji. Ako je sav razlog našeg življenja povećati užitak u ovom životu, propuštamo širu sliku. Isus je rekao da će onaj koji živi za ovaj život biti uvelike razočaran (Matej 6,19). Apostol Pavao kaže da se nevolje ovog života ne mogu usporediti sa slavom koju ćemo primiti u vječnosti (2. Korinćanima 4,17). Sve na ovom svijetu je prolazno i privremeno (s. 18). Naš fokus treba biti na povećanju naše slave na nebu, a ne poboljšanju našeg života na zemlji.
English
Što je utilitarizam?
