Pitanje
Zašto je Bog učinio da spasenje bude tako uzak put?
Odgovor
U Mateju 7,13-14, Isus je rekao: „Uđite na uska vrata; jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji na njih ulaze: jer uska su vrata i tijesan je put koji vodi u život i malo ih je koji ih nalaze.“ Ovaj odlomak navodi neke da preispitaju Božju dobrotu. Uostalom, ako On doista želi spasiti sve, zašto nije olakšao spasenje? Zašto jednostavno ne pusti sve u nebo?
Kad čitamo riječ „tijesan“, skloni smo je povezati s predrasudnim odabirom. Zvuči kao da nas je Bog sve ocijenio na nekoj ljestvici prihvatljivosti i samo nekolicini odabranih dopušta da uđu u Njegovu prisutnost. Međutim, nekoliko stihova ranije, Isus je istoj publici rekao: „Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se: jer svaki koji ište, prima, i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se“ (Matej 7,7-8). Isus je jasno rekao: put u vječni život otvoren je svakome tko traži.
Međutim, vrata u nebo su „uska“ u smislu da imaju poseban zahtjev za ulazak – vjeru u Isusa Krista. Spasenje se nalazi samo u Osobi Isusa Krista; On je jedini put (Ivan 14,6). „Široka“ vrata nisu isključiva; dopuštaju ljudski napor i sve ostale svjetske religije.
Isus kaže da uska vrata vode na „težak“ put, koji će nas provesti kroz nevolje i teške odluke. Slijeđenje Isusa zahtijeva razapinjanje našeg tijela (Galaćanima 2,20; 5,24; Rimljanima 6,2), život po vjeri (Rimljanima 1,17; 2. Korinćanima 5,7; Hebrejima 10,38), podnošenje kušnji s Kristovom strpljivošću (Jakovljeva 1,2-3. 12; 1. Petrova 1,6) i živjeti stilom života odvojenim od svijeta (Jakovljeva 1,27; Rimljanima 12,1-2). Kada se suočimo s izborom između uske, neravne ceste i široke, asfaltirane autoceste, većina nas bira lakši put. Ljudska priroda teži udobnosti i zadovoljstvu. Kada se suoče sa stvarnošću uskraćivanja samih sebe da slijede Isusa, većina ljudi se okrene (Ivan 6,66). Isus nikada nije pokušao sakriti istinu, a istina je da nema mnogo ljudi koji su spremni platiti cijenu da ga slijede.
Bog nudi spasenje svakome tko ga prihvati (Ivan 1,12; 3,16-18; Rimljanima 10,9; 1. Ivanova 2,2). No po Njegovim uvjetima. Moramo ići putem koji je On providio. Ne možemo stvoriti vlastite putove niti doći do svetog Boga na temelju vlastitih napora. U usporedbi s Njegovom pravednošću, svi smo mi prljavi (Izaija 64,6; Rimljanima 3,10). Bog ne može jednostavno opravdati ili previdjeti naš grijeh. On je milostiv, ali i pravedan. Pravda zahtijeva da se za grijeh plati. Uz veliku cijenu za sebe, On je platio tu cijenu (Izaija 53,5; 1. Ivanova 3,1. 16; Psalam 51,7). Bez Isusove krvi koja pokriva naš grijeh, stojimo krivi pred Bogom kojeg smo odbacili (Rimljanima 1,20).
Put do Boga bio je potpuno zatvoren, a grijeh je bio prepreka (Rimljanima 5,12). Nitko ne zaslužuje drugu priliku. Svi zaslužujemo ostati na „prostranom putu koji vodi u propast“. No Bog nas je volio dovoljno da nam svejedno omogući put do vječnog života (Rimljanima 5,6-8). Međutim, On također zna da u našem egocentričnom svijetu zasićenom grijehom nema puno onih koji će ga željeti dovoljno da mu priđu po Njegovim uvjetima (Ivan 6,44. 65; Rimljanima 3,11; Jeremija 29,13). Sotona je popločao put do pakla tjelesnim iskušenjima, svjetovnim privlačnostima i moralnim kompromisima. Većina ljudi dopušta svojim strastima i željama da diktiraju tijek njihovih života. Biraju privremeni, zemaljski užitak umjesto samopožrtvovnosti potrebne za slijeđenje Isusa (Marko 8,34; Luka 9,23; Matej 10,37). Uska vrata se ignoriraju. Većina ljudi bi radije stvorila svoje vlastite religije i dizajnirala vlastite bogove. Dakle, s tugom, a ne diskriminacijom, Isus je izjavio da je put do vječnog života uzak i samo ga rijetki nalaze.
English
Zašto je Bog učinio da spasenje bude tako uzak put?
