Pitanje
Što Biblija kaže o vampirima?
Odgovor
Popularnost tinejdžerskog romantičnog serijala od nekoliko romana Sumrak ponovno je povećala zanimanje za vampire. Vampir je mitološko biće za koje je rečeno da egzistira pijenjem krvi drugih ljudi, obično ugrizom za njihove vratove, nakon čega žrtva također postaje vampir koji traži nove žrtve. Začeci legende o vampirima mogu se naći u srednjevjekovnom folkloru i istočnoj Europi, ali razne priče o vampirima – kao stvorenjima također postoje u Africi, Aziji i Americi.
Trenutna pomama za vampirima zapravo ima svoje korijene u dva kvazi-romantična romana iz 19. stoljeća, a to su Vampir autora John Polidori (1819.) i Drakula autora Bram Stoker (1897.). Ove dvije knjige su prethodnice fantastično-fikcijskog žanra o romantičnom vampiru. Zavodljiv „poljubac vampira“ proizveo je primamljivu mistiku, posebice za mlade žene, a ta mistika, zajedno sa sindromom „zabranjenog voća“, osnova je za popularnost serijala Sumrak. Romantična/seksualna privlačnost uglađenog, profinjenog vampira grofa Drakule kojeg je portretirao Frank Langella u filmu Drakula (1979.) primjer je privlačnosti vampira. Fraza iz filma glasi: „Kroz povijest je muška srca ispunjavao strahom, a ženska srca željom.“
Iako je fantazija-fikcija poput Sumraka vjerojatno uglavnom bezopasna, svako opsesivno zanimanje za vampire – isto kao i za vještice, duhove i druge okultne figure – može biti nezdravo u najboljem, a opasno u najgorem slučaju. To ovisi o duhovnom stanju osobe čiji je interes izazvan takvim temama. Primjerice, slaba, emocionalno krhka djevojka, čiji život karakterizira obiteljski stres, problemi sa samopoštovanjem i nedostatak jakih uzora mogli bi biti rizični za razvoj nezdravog zanimanja za okultno. Takav interes može otvoriti vrata demonima da se infiltriraju u njezin um i duh. Kao što znamo, Sotona je neprijatelj naših duša, koji „kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“ (1. Petrova 5,8). To je razlog zašto Bog u svojoj mudrosti zabranjuje okultne prakse, opisujući ih kao „gadost“ i „gnusoba“ (Ponovljeni zakon 18,9-12).
Je li kršćanski razmišljati o vampirima i vampirskoj fikciji? U Filipljanima 4,8 nas se podsjeća da ispunjavamo naše misli onime „što je god istinito, što je god časno, što je god pravedno, što je god čisto, što je god ljubazno, što je god na dobru glasu, je li što krjepost i je li što pohvala.“ Iako postoje elementi plemenitosti u knjigama Sumrak sage, postoje i elementi tame i okultnosti. Tu je i vrlo jaka privlačnost prema „heroju“ knjige, Edwardu, koji je vampir. On je zavodljivo atraktivan, karizmatični lik koji ima veliki utjecaj na tinejdžerke. Autor vješto portretira predivnog, romantičnog, savršenog – premda grešnog – lika, tipa muškarca koji najviše privlači tinejdžerke. Problem je u idealiziranju takve osobe, a potom postavljanju normi u pronalasku nekoga poput njega. Nijedan se muškarac ne može nositi s takvim idealom. Kršćanke i mlade žene trebaju tražiti ljepotu i savršenstvo u Kristu. Kad spoznaju istinsku ljepotu osobnosti, moći će ju prepoznati u mladom muškarcu kojeg im Bog dovede za muža.
Dakle, znači li to da kršćani općenito trebaju izbjegavati vampirsku fikciju? Za neke je obitelji odgovor potvrdan. Za druge nije. Bilo bi dobro da roditelji čija je kćer tinejdžerka ili u pubertetu zainteresirana za serije, sami pročitaju te romane, o tome porazgovaraju sa svojim kćerima, a možda i ukažu na koje su načine te priče u suprotnosti s Božjom Riječi. Takva analitička rasprava može uvelike pomoći u rastjerivanju mističnosti koja okružuje mit o vampirima. Na kraju, kršćanska odluka u vezi čitanja bilo kakvog materijala za djecu i mlade odgovornost je roditelja.
English
Što Biblija kaže o vampirima?
