Pitanje
Što to na ovom svijetu ima istinsku vječnu vrijednost?
Odgovor
Podrazumijeva se da su vječne vrijednosti na ovome svijetu jedino one vječne. Život na ovom svijetu je privremen, a ne vječan, i stoga je jedini dio života koji ima vječnu vrijednost onaj koji traje čitavu vječnost. Jasno da najvažnije na ovome svijetu što ima istinsku vječnu vrijednost jest odnos s Isusom Kristom, jer besplatan dar vječnoga života dolazi po Njemu svima koji vjeruju (Ivan 3,16). Kao što je Isus rekao: „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Ivan 14,6). Svi će živjeti negdje cijelu vječnost, ujedno kršćani i nekršćani. A jedina vječna sudbina osim one na nebu s Kristom jest ona koja donosi vječnu kaznu onima koji ga odbacuju (Matej 25,46).
Što se tiče obilnih materijalnih stvari koje ovaj svijet nudi, a koje mnogi uporno traže, Isus nas je učio da ne sakupljamo sebi zemaljska blaga koja se mogu uništiti ili ukrasti (Matej 6,19-20). Uostalom, ništa nismo donijeli na ovaj svijet i ništa ne možemo iznijeti iz njega. Ipak, naše se temeljne kršćanske vrijednosti često zanemaruju u našem marljivom traganju za uspjehom i materijalnom udobnošću, te usred tih zemaljskih ciljeva često zaboravljamo na Boga. Mojsije se bavio ovim problemom prije 3.500 godina kad su njegovi ljudi trebali ući u Obećanu zemlju. Upozorio ih je da ne zaboravljaju na Boga, jer je znao da će jednom „pošto sagrade lijepe kuće i u njima se nastane" njihova srca postati ponosna i zaboravit će na Njega (Ponovljeni zakon 8,12-14). Zasigurno nema vječne vrijednosti u življenju za sebe, gledajući kako izvući iz života sve što možemo, kao što svjetovni sustav želi da vjerujemo.
Ipak može postojati značajna vječna vrijednost u onome što radimo sa svojim životom za izuzetno kratkog vremena koje provodimo ovdje na zemlji. Iako je Biblija jasna da nas naša zemaljska dobra djela neće spasiti niti nas sačuvati (Efežanima 2,8-9), jednako je jasno da ćemo biti vječno nagrađeni u skladu s onim što smo činili dok smo bili ovdje na zemlji. Kao što je sam Krist rekao: „Jer će Sin Čovječji doći u slavi Oca svojega s anđelima svojim, i tada će naplatiti svakomu po njegovu djelu" (Matej 16,27). Uistinu, kršćani su Božja „tvorevina, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja unaprijed pripravi Bog da u njima hodimo" (Efežanima 2,10, naglasak dodan). Ova „dobra djela" odnose se na služenje Gospodinu najbolje što možemo s onim što nam je dao i uz potpunu ovisnost o Njemu.
Apostol Pavao govori o kvaliteti djela koja mogu donijeti vječne nagrade. Izjednačavajući kršćane s „graditeljima", a kvalitetu naših djela s građevinskim materijalom, Pavao nas obavještava da su „zlato, srebro i drago kamenje" dobri materijali koji prolaze Božji test kroz vatru i imaju vječnu vrijednost, dok upotreba inferiornih materijala od „drva, sijena i slame" za gradnju na Kristu kao temelju nema vječnu vrijednost i neće biti nagrađena (1. Korinćanima 3,11-13). U osnovi, Pavao nam poručuje da neće sve naše ponašanje i djela zaslužiti nagrade.
Mnogo je načina na koje će nam služenje Gospodinu donijeti nagradu. Prvo moramo prepoznati da je svaki istinski vjernik odvojen od strane Boga i za Boga. Kad smo primili Božji dar spasenja, dobili smo određene duhovne darove (1. Korinćanima 12,7. 11). A ako mislimo da su naši darovi beznačajni, moramo se sjetiti da je, kako je Pavao rekao crkvi u Korintu, tijelo Kristovo sačinjeno od mnogih dijelova (1. Korinćanima 12,14). „A sada, Bog postavi udove u tijelu, svakog pojedinog od njih, kako je htio… Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji se čine slabijima" (1. Korinćanima 12,18. 22, naglasak dodan). Ako prakticirate svoje duhovne darove, igrate značajnu ulogu u Kristovom tijelu i činite ono što ima vječnu vrijednost.
Svaki pripadnik Kristova tijela može dati značajan doprinos kada ponizno nastojimo izgrađivati tijelo i slaviti Boga. Doista, svaka sitnica može dodati predivnom mozaiku onoga što Bog može učiniti kada svi radimo svoj dio. Zapamtite, na zemlji Krist nema tijelo osim našega, nema ruke osim naših i nema stopala osim naših. Duhovni darovi su Božji način da svoju milost dodjeljuje drugima. Kada pokazujemo svoju ljubav prema Bogu poštujući Njegove zapovijedi, kad ustrajemo u vjeri usprkos svim protivljenjima i progonstvima, kada u Njegovo ime pokazujemo milost siromašnima i bolesnima i manje sretnima, te kada pomažemo olakšati boli i patnje koji su svuda oko nas, tada stvarno gradimo sa „zlatom, srebrom i dragim kamenjem" koji imaju istinsku vječnu vrijednost.
English
Što to na ovom svijetu ima istinsku vječnu vrijednost?
