Pitanje
Zašto je vjera bez djela mrtva?
Odgovor
Jakov kaže: „Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelā mrtva" (Jakovljeva 2,26). Vjera bez djela je mrtva vjera jer nedostatak djela otkriva nepromijenjeni život ili duhovno mrtvo srce. Postoje mnogi stihovi koji kažu da istinska spasonosna vjera rezultira transformiranim životom, da se vjera očituje djelima koja činimo. Naš život otkriva ono što vjerujemo i je li vjera koju ispovijedamo živa vjera.
Jakovljeva 2,14-26 ponekad se izvlači iz konteksta u pokušaju stvaranja sustava temeljenog na djelima pravednosti, ali to je suprotno od mnogih drugih stihova Svetoga pisma. Jakov ne kaže da nas djela čine pravednima pred Bogom, već da se prava spasonosna vjera očituje dobrim djelima. Djela nisu uzrok spasenja; djela su dokaz spasenja. Vjera u Krista uvijek rezultira dobrim djelima. Osoba koja tvrdi da je kršćanin, ali živi u svjesnom neposluhu Kristu ima lažnu ili mrtvu vjeru i nije spašena. Pavao zapravo kaže isto u 1. Korinćanima 6,9-10. Jakov razlikuje dvije različite vrste vjere – istinsku vjeru koja spašava i lažnu vjeru koja je mrtva.
Mnogi se deklariraju kao kršćani, ali njihovi životi i prioriteti pokazuju drugačije. Isus je to rekao ovako: „Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Zar se grozdovi beru s trnja ili smokve s bodljike? Tako svako dobro stablo rađa plodovima dobrim, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo roditi zlim plodovima niti može nevaljalo stablo roditi plodovima dobrim. Svako se stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe i u oganj baca. Dakle, po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: 'Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?' I tada ću im priznati: 'Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!'" (Matej 7,16-23).
Primijetite da je Isusova poruka ista kao i Jakovljeva poruka. Poslušnost Bogu je znak prave spasonosne vjere. Jakov koristi primjere Abrahama i Rahabe kako bi ilustrirao poslušnost koja prati spasenje. Ne spašava nas puko ispovijedanje da vjerujemo u Isusa, kao što nas ne spašava ni religiozna praksa. Ono što nas spašava jest obnova našega srca po Duhu Svetome, a ta će obnova neminovno biti vidljiva u životu vjere kojeg prati trajna poslušnost Bogu.
Nerazumijevanje odnosa vjere i djela dolazi od nerazumijevanja onoga što Biblija uči o spasenju. Postoje dvije pogreške u pogledu djela i vjere. Prva pogreška je učenje da je osoba spašena bez obzira na sve, dok god je u nekom trenutku svoga života izmolila molitvu ili rekla: „Vjerujem u Isusa". Stoga se osoba koja je kao dijete podigla svoju ruku na crkvenoj službi smatra spašenom, iako nikada ne pokazuje nikakvu želju da hoda s Bogom i zapravo živi u otvorenom grijehu. Ovo učenje, koje se još naziva „obraćenje po odluci", opasno je i prijevarno. Ideja da ispovijedanje vjere spašava osobu, čak i ako poslije živi kao đavao, poprima novu kategoriju vjernika, a naziva ih se „tjelesnim kršćanima". To dozvoljava izliku za razne bezbožne stilove života: čovjek može biti nepokajani preljubnik, lažljivac ili pljačkaš banke, ali je spašen; samo je „tjelesan". Ipak, kao što možemo vidjeti u Jakovljevoj 2, isprazno ispovijedanje vjere – ono koje ne rezultira životom u poslušnosti Kristu – zapravo je mrtva vjera koja ne može spasiti nikoga.
Druga pogreška u pogledu djela i vjere jest pokušaj da djela postanu dio onoga što nas opravdava pred Bogom. Mješavina djela i vjere za ostvarenje spasenja potpuno je suprotna onome što Pismo podučava. Rimljanima 4,5 kaže: „Onomu pak koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njemu se vjera njegova uračunava u pravednost." Jakovljeva 2,26 kaže: „Vjera bez djelā je mrtva." Nema sukoba između ta dva stiha. Opravdani smo milošću po vjeri, a prirodni rezultat vjere u srcu su djela koja svi mogu vidjeti. Djela koja slijede nakon spasenja ne čine nas pravednima pred Bogom; jednostavno proizlaze iz regeneriranog srca kao što voda prirodno teče iz izvora.
Spasenje je suvereno djelo Božje, pri čemu neobraćeni grješnik doživljava „kupelj ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetome" koji je izliven na njega (Titu 3,5) i tako biva nanovo rođen (Ivan 3,3). Kada se to dogodi, Bog daje oproštenom grešniku novo srce i stavlja novi duh u njega (Ezekiel 36,26). Bog uklanja otvrdnuto srce od grijeha i ispunjava ga Duhom Svetim. Duh tada potiče spašenu osobu da hoda u poslušnosti Božjoj Riječi (Ezekiel 36,26-27).
Vjera bez djela je mrtva jer otkriva srce koje Bog nije promijenio. Kada nas Duh Sveti obnovi, naši će životi pokazivati taj novi život. Naša će djela biti obilježena poslušnošću Bogu. Nevidljiva vjera postat će vidljiva donošenjem ploda Duha u našem životu (Galaćanima 5,22). Kršćani pripadaju Kristu, dobrom Pastiru, a kao Njegove ovce čujemo Njegov glas i slijedimo ga (Ivan 10,26-30).
Vjera bez djela je mrtva jer vjera rezultira novim stvorenjem, a ne ponavljanjem istih grješnih obrazaca ponašanja. Kao što je Pavao napisao u 2. Korinćanima 5,17: „Zato, ako je tko u Kristu, novi je stvor; staro prođe, gle, nasta novo sve!"
Vjera bez djela je mrtva jer dolazi iz srca koje Bog nije obnovio. Isprazna ispovijedanja vjere nemaju moć promijeniti živote. Oni koji tvrde da imaju vjeru, ali ne posjeduju Duha, čut će kako im Krist govori: „Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!" (Matej 7,23).
English
Zašto je vjera bez djela mrtva?
