Pitanje
Zaboravlja li Bog stvarno naše grijehe? Kako bi sveznajući Bog mogao išta zaboraviti?
Odgovor
Postoji nekoliko stihova u Bibliji koji pokazuju da Bog oprašta i zaboravlja naše grijehe. Izaija 43,25 kaže: „Ja, ja sam taj koji zbog sebe samoga brišem tvoje prijestupe i tvojih se grijeha neću spominjati.“ Hebrejima 10 objašnjava kako je Isusova žrtva na križu za grijeh bila žrtva jednom zauvijek. Za razliku od žrtvenog sustava Starog zavjeta, u kojem su se žrtve stalno prinosile za grijeh, Isus je jednom platio za grijeh. Njegova je isplata bila završena. Hebrejima 10,14-18 kaže: „Jer jednim prinosom on je zauvijek usavršio one koji su posvećeni. Svjedoči nam o tome i Duh Sveti; jer nakon što prije bijaše rekao: ‘Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima nakon tih dana’, Gospodin govori: ‘Zakone ću svoje staviti u srca njihova i upisati ih u njihove umove; i grijeha se njihovih i bezakonja neću više spominjati.’ A gdje je oproštenje toga, nema više prinosa za grijeh.“
Ovi stihovi pokazuju da se Bog ne sjeća naših grijeha. Međutim, Božje „nesjećanje“ nije ono što obično smatramo zaboravom. Bog je sveznajući. On sve zna i ništa ne zaboravlja. Međutim, On može odlučiti da se nečega ne sjeća. U međuljudskim odnosima možemo se odlučiti sjećati se uvreda koje je netko počinio protiv nas ili možemo odlučiti zaboraviti. Da bismo nekome oprostili, često moramo izbaciti iz misli bolna sjećanja. Mi zapravo ne zaboravljamo grijeh, i nije da se nismo u stanju sjetiti uvrede, ali smo je odlučili previdjeti. Opraštanje nas sprječava da razmišljamo o prošlim nevoljama.
Umjesto da postupa s nama onako kako naši grijesi zaslužuju, Bog uklanja naše grijehe od nas „koliko je istok daleko od zapada“ – neizmjerno daleko (Psalam 103,12). Razmislite o putovanju oko svijeta. Kada se prestaje ići na istok i počinje ići na zapad? Nemoguće je reći. Kada smo spašeni, grijesi su nam potpuno oprošteni. To je ono o čemu pisac Hebrejima govori – Isus je podnio jednokratnu žrtvu koja potpuno uklanja naš grijeh. U Kristu smo opravdani (proglašeni pravednima) pred Bogom. Rimljanima 8,1 nam govori da nema osude za one koji su u Kristu. Rimljanima 8,31-39 predivan je govor o našoj sigurnosti u Kristu. Grijeh nema utjecaja na naš položaj pred Bogom. U Njemu smo potpuno prihvaćeni i proglašeni pravednima. Bog se ne sjeća naših grijeha na način na koji postupa s nama. Umjesto toga, On nas tretira kao pravednike. Druga Korinćanima 5,21 kaže: „Jer [Isusa] koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu.“ Na taj način Bog „zaboravlja“ naše grijehe.
Čak i kao kršćani griješimo, ali znamo da je Bog vjeran u praštanju (1. Ivanova 1,9). Bog čisti, a zatim ide dalje. On ne drži naše grijehe nad nama. Umjesto toga nas oslobađa od ropstva grijeha i oslobađa nas da iskusimo novi život. Poznajući potpuno oproštenje Božje u Kristu, možemo se pridružiti kralju Ezekiji u hvaljenju našeg Otkupitelja: „Sve si moje grijehe za svoja leđa zabacio“ (Izaija 38,17). Poput Pavla možemo zaboraviti što je iza nas i težiti „prema cilju, k nagradi uzvišenog poziva Božjeg u Kristu Isusu“ (Filipljanima 3,14).
English
Zaboravlja li Bog stvarno naše grijehe? Kako bi sveznajući Bog mogao išta zaboraviti?
