Pitanje
Što Biblija kaže o zaljubljenosti?
Odgovor
„Zaljubiti se“ znači početi osjećati ljubav prema njemu ili njoj. Zaljubljenost je izraz koji opisuje nečije emocionalno stanje kada sretni osjećaji onoga što se pretpostavlja da je ljubav počnu obuzimati dušu. Biblija ne govori o zaljubljivanju, ali ima puno toga reći o ljubavi.
Biblija ne predstavlja ljubav kao osjećaje, već kao čin volje. Mi biramo voljeti; odnosno obvezujemo se da ćemo djelovati u najboljem interesu druge osobe. Ideja „zaljubljivanja“ oslanja se na ugodne emocije i (više nego vjerojatno) nagle hormone. Biblijsko gledište ljubavi je da ljubav može postojati odvojeno od osjećaja; nisu potrebni hormoni da bi se poslušala zapovijed da „ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe“ (Jakovljeva 2,8).
Naravno, lijepe emocije često prate ljubav, a mi prirodno imamo ugodne osjećaje prema nekome tko nas privlači. I naravno da je dobro i ispravno imati pozitivne osjećaje i rast hormona u nečijem društvu. Ali ako je dovoljno samo to da bismo se „zaljubili“, onda smo u nevolji. Što se dogodi kad osjećaji nestanu? Što kad hormoni splasnu? Jesmo li se „odljubili“?
Ljubav se nikada ne smije smatrati kao ovisnost o osjećajima, svrsishodnosti ili romantičnoj privlačnosti. Koncept „zaljubljenosti“ stavlja pretjerani naglasak na emocionalno stanje uključenih. Sljedeća fraza gotovo zvuči kao da je ljubav slučajna: „Ne mogu se ne zaljubiti u tebe“, što zvuči dobro, ali u stvarnom smo životu odgovorni za kontrolu svojih osjećaja. Mnogi su brakovi okončani (a mnogi glupo započeti) jer se netko „zaljubio“ u pogrešnu osobu. Bog mrzi razvod (Malahija 2,16), ma koliko se netko jako „zaljubio“ u drugog muškarca ili ženu.
Ljubav nije stanje u koje posrćemo; to je predanost u kojoj rastemo. Dio problema s idejom „zaljubljivanja“ je svjetovno izvrtanje onoga što ljubav znači. Često bi bilo točnije reći da oni koji se „zaljube“ zapravo „padaju u požudu“ ili „padaju u zanos“ ili „padaju u zavisnost“. Ljubav je „uzvišeniji put“ (1. Korinćanima 12,31). „Ljubav je strpljiva i dobrostiva“ (1. Korinćanima 13,4), a mi ne „padamo u“ strpljenje ili dobrotu. Što više rastemo u ljubavi, to ćemo više postajati velikodušni i usmjereni na druge (vidi Ivan 3,16 i 1. Ivanova 4,10).
„Zaljubiti se“ lijepa je fraza i dočarava ugodne osjećaje ulaska u idealnu romansu. Takvi su osjećaji sami po sebi u redu, i moguće je da su oni koji su se zaljubili doista našli savršeno podudaranje. Ali uvijek se moramo sjetiti da je ljubav više od emocionalne uključenosti koja se temelji na fizičkoj privlačnosti. Oni koji se „zaljubljuju“ ponekad su zaslijepljeni za stvarnost svoje situacije i lako mogu zamijeniti intenzitet svojih emocija s pravom ljubavi. Nevjesta u Salomonovoj pjesmi govori o postojanosti istinske ljubavi dok potiče svog muža: „Stavi me kao pečat na svoje srce“ (Pjesma nad pjesmama 8,6). Drugim riječima: „Predaj mi sve svoje osjećaje (svoje srce) i svu svoju snagu (svoju ruku).“
English
Što Biblija kaže o zaljubljenosti?
