Pitanje
Je li koncept 'žanješ ono što siješ' biblijski?
Odgovor
Prema Bibliji, žanjete li ono što sijete? Načelo sjetve i žetve uobičajeno je u cijeloj Bibliji, jer je to nešto sa čime se čovječanstvo može povezati. Običaj obrađivanja zemlje da bi se dobila žetva star je gotovo koliko i samo čovječanstvo. Dio Adamovog prokletstva bio je da će zemlja iznjedriti trnje i korov kao odgovor na njegov rad i da će „u znoju svoga lica kruh jesti“ (Postanak 3,19). Adam je shvatio koncept „žnješ ono što siješ“ i doslovno i figurativno.
Idiom „žanješ ono što siješ“ uglavnom se izravno odnosi na jedan od dva stiha u Novom zavjetu. Jedan je 2. Korinćanima 9,6: „Onaj tko škrto sije, škrto će i žeti, a onaj tko sije obilno, obilno će i žeti.“ Drugi je Galaćanima 6,7: „Ne zavaravajte se; Bog se ne dâ izrugivati: jer što god čovjek sije, to će i žeti.“ Kao opće načelo, istina je da sjetva vodi žetvi. To vrijedi u poljoprivredi i to vrijedi u životnim izborima. Dakle, „žnješ ono što siješ“ jest biblijski.
Postoje stihovi Starog zavjeta koji se također odnose na načelo da žanjemo ono što smo posijali. „Onaj tko sije nepravdu, žeti će ispraznost“, kaže kralj Salomon (Izreke 22,8). „Orali ste zloću, poželi ste opačinu“, kaže prorok (Hošea 10,13). „Zato će jesti od ploda vlastita puta i nasititi se vlastitih namisli“, kaže Mudrost u Izrekama 1,31. U svakom slučaju, zakon sjetve i žetve seže do Božje pravde.
Iako je na djelu pravo duhovno načelo da ćemo, ako sijemo ono što je loše, loše i požeti, postoji i milosrđe. Srećom, ne žanjemo uvijek ono što smo posijali. Bog zadržava pravo iskazati milosrđe prema kome god hoće, kao što je rekao Mojsiju: „Smilovat ću se onome kome se hoću smilovati i sažaliti se nad onime nad kime se hoću sažaliti“ (Rimljanima 9,15). Zbog Božjeg milosrđa i sažaljenja možemo imati dom na nebu unatoč našem grijehu. Sijali smo bezakonje i pokvarenost, a Isus je požeo našu kaznu na križu. Neka je hvaljen zauvijek.
Ponekad ono što izgleda kao žetva nije. Dok je Job patio, njegovi su prijatelji nevolju smatrali pravednom Božjom kaznom za neki tajni grijeh. Jobov prijatelj Elifaz je rekao: „Koliko ja vidjeh, oni koji nepravdu oru i siju zloću, isto to i žanju“ (Job 4,8). Ali Elifaz nije bio u pravu. Job nije žeo ono što je posijao. Žetva još nije stigla – i neće doći do kraja knjige (Job 42,10-17). Doživjeti negativne okolnosti ne znači nužno da smo posijali nešto negativno. Načelo žetve i sjetve općenito je istinito, ali nije uvijek na djelu u svakoj situaciji na način na koji bismo možda očekivali.
„Žanješ ono što siješ“ vrijedi i pozitivno i negativno. „Jer onaj tko sije u svoje tijelo, od tijela će žeti raspadljivost, a onaj tko sije u Duha, od Duha će žeti život vječni“ (Galaćanima 6,8). Ovaj stih dobro sažima načelo. Kada smo sebični, ponosni, nepravedni, grešni i vjerujemo u vlastitu sposobnost ili vrijednost da nas spase, mi „sijemo u tijelo“ i čeka nas uništenje. Ali kada smo nesebični, velikodušni, ljubazni i ovisimo o Božjoj odredbi i spasenju, mi „sijemo u Duh“ i žet ćemo vječni život.
Vjera u Isusa i težnja za pobožnošću je „sijanje u Duha“. Sjetva u tijelo, ovisno o nama samima i našoj sposobnosti da pronađemo vlastiti put bez Božje pomoći, neće požeti ništa osim slijepe ulice. Ali kada se pouzdamo u Krista, žanjemo vječni život. Njegova ljubav je plodno tlo.
English
Je li koncept 'žanješ ono što siješ' biblijski?
