Pitanje
Zašto je Bog poslao Isusa onda kada Ga je poslao? Zašto ne ranije? Zašto ne kasnije?
Odgovor
„Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom“ (Galaćanima 4,4). Ovaj stih kaže da je Bog Otac poslao svoga Sina „kada dođe punina vremena“. Mnogo toga se događalo u prvom stoljeću zbog čega se, barem po ljudskom poimanju, čini da je to bilo idealno vrijeme za Kristov dolazak.
1) Postojalo je veliko očekivanje među Židovima toga vremena da će Mesija doći. Vladavina Rimljana nad Izraelom učinila je da Židovi čeznu za Mesijinim dolaskom.
2) Rim je ujedinio veliki dio svijeta pod svojom vladavinom, davajući osjećaj jedinstva različitim zemljama. Nadalje, budući da je carstvo uživalo relativan mir, putovanja su bila moguća, što je ranim kršćanima omogućavalo da šire evanđelje. Tolika sloboda u putovanju bila bi nemoguća u drugim vremenima.
3) Premda je Rim osvajao vojskom, Grčka je osvajala kulturom. „Zajednički“ oblik grčkoga jezika (koji se razlikuje od klasičnog grčkog) bio je jezik trgovine i govorio se po cijelom carstvu, čime se omogućilo naviještanje evanđelja mnogim različitim skupinama ljudi putem jednoga zajedničkog jezika.
4) Činjenica da mnogi lažni idoli nisu uspjeli osigurati pobjedu nad rimskim osvajačima, mnoge je potaknula da napuste štovanje tih idola. Istovremeno, u „kulturnijim“ gradovima, grčka filozofija i znanost toga vremena u drugima je ostavljala duhovnu prazninu na isti način na koji ateizam komunističkih vlasti ostavlja duhovnu prazninu danas.
5) Misterijske religije toga vremena naglašavale su boga-spasitelja i zahtijevale su od štovatelja da prinose krvne žrtve, što im je olakšalo da povjeruju u Kristovo evanđelje koje je uključivalo samo jednu krajnju žrtvu. Grci su ujedno vjerovali u besmrtnost duše (ali ne i tijela).
6) Rimska vojska regrutirala je vojnike iz provincija, a time je upoznavala te ljude s rimskom kulturom i idejama (kao što je evanđelje) koje još nisu stigle do tih udaljenih provincija. Najraniji uvod u evanđelje u Britaniji bio je rezultat truda kršćanskih vojnika koji su tamo bili stacionirani.
Do gornjih zaključaka došli su ljudi koji su promatrali to vrijeme i špekulirali zašto je baš to vrijeme u povijesti bilo pogodno za Kristov dolazak. Međutim, istovremeno razumijemo da Božji putovi nisu naši putovi (Izaija 55,8), tako da ovo mogu ali i ne moraju biti razlozi zašto je odabrao baš tada poslati svoga Sina. Iz konteksta Galaćanima 3 i 4, očigledno je da je Bog htio položiti temelj kroz židovski Zakon koji bi pripremio za dolazak Mesije. Zakon je trebao ljudima pomoći da razumiju dubinu njihove grješnosti (utoliko što nisu sposobni držati Zakon) kako bi bili spremniji prihvatiti lijek za taj grijeh kroz Isusa Mesiju (Galaćanima 3,22-23; Rimljanima 3,19-20). Zakon je također bio „čuvar“ (Galaćanima 3,24) koji je trebao ljude upućivati ka Isusu kao Mesiji. To je činio kroz mnoga proročanstva vezana uz Mesiju koja je Isus ispunio. Dodajte tome žrtveni sustav koji je pokazivao prema potrebi za žrtvi za grijehe, kao i njegovu vlastitu neadekvatnost (nakon svake žrtve uvijek su se zahtijevale dodatne žrtve). Povijest Staroga zavjeta također je oslikavala sliku Kristove osobe i djela kroz nekoliko događaja i vjerskih blagdana (kao što su Abrahamova spremnost da prinese Izaka, ili detalji Pashe tijekom izlaska iz Egipta itd.).
U konačnici, Krist je došao onda kada je došao kao ispunjenje određenog proročanstva. Daniel 9,24-27 govori o „sedamdeset tjedana“ ili sedamdeset „sedmica“. Iz konteksta, ovi „tjedni“ ili „sedmice“ odnose se na skupine od sedam godina, a ne sedam dana. Možemo istražiti povijest i poredati detalje prvih šezdeset devet sedmica (sedamdeseta sedmica odvit će se u budućnosti). Odbrojavanje tih sedamdeset sedmica počinje kada „izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem“ (stih 25). Ovu zapovijed izdao je Artakserkso I. godine 445. prije Krista (vidi Nehemiju 2,5). Nakon sedam „sedmica“ plus 62 „sedmice“, odnosno 69 x 7 godina, proročanstvo kaže: „bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište“, te da: „svršetak im je u propasti“ (što znači da će doći do velikog razaranja) (s. 26). Ovdje nalazimo neosporivo upućivanje na Spasiteljevu smrt na križu. Prije stotinu godina u svojoj knjizi The Coming Prince (Knez koji dolazi), Sir Robert Anderson iznio je detaljne izračune šezdeset i devet sedmica, koristeći 'proročke godine', koje dozvoljavaju prijestupne godine, pogreške u kalendaru, promjenu iz razdoblja 'prije Krista' u razdoblje 'nakon Krista' itd., te je izračunao da je šezdeset deveta sedmica završila točno na dan Isusova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, pet dana prije Njegove smrti. Bez obzira koristimo li se ovim izračunom ili ne, poenta je da je vrijeme Kristova utjelovljenja povezano s ovim detaljnim proroštvom zapisanim u Danielu više od pet stotina godina prije.
Vrijeme Kristova utjelovljenja bilo je takvo da su ljudi toga vremena bili pripremljeni za Njegov dolazak. Ljudi svakoga stoljeća nakon toga imaju više nego dovoljne dokaze da je Isus zbilja bio obećani Mesija, što je razvidno iz toga što je ispunio Pisma koja su veoma detaljno opisala i prorokovala Njegov dolazak.
English
Zašto je Bog poslao Isusa onda kada Ga je poslao? Zašto ne ranije? Zašto ne kasnije?
