Pitanje
Zašto je Isus morao umrijeti?
Odgovor
Kada postavljamo pitanje kao što je ovo, moramo paziti da ne dovodimo Boga u pitanje. Pitati se zašto Bog nije mogao pronaći „drugi način“ da nešto učini znači implicirati da način koji je On odabrao nije najbolji način djelovanja i da bi neka druga metoda bila bolja. Obično ono što doživljavamo kao „bolju“ metodu je ona koja nam se čini ispravnom. Prije nego što se možemo uhvatiti u koštac s bilo čim što Bog čini, prvo moramo priznati da Njegovi putovi nisu naši putovi, Njegove misli nisu naše misli – one su više od naših (Izaija 55,8). Osim toga, Ponovljeni zakon 32,4 nas podsjeća da je „On Stijena, djelo mu je savršeno; jer su ispravni svi putovi njegovi: Bog istine i bez opakosti, pravedan i pravičan je on.“ Stoga je plan spasenja koji je On osmislio savršen, pravedan i ispravan, i nitko ne bi mogao smisliti ništa bolje.
Pismo kaže: „Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist, prema Pismima, umro za naše grijehe i da je bio pokopan, i da je treći dan, prema Pismima, uskrsnuo“ (1. Korinćanima 15,3-4). Dokazi potvrđuju da je bezgrešni Isus krvario i umro na križu. Što je najvažnije, Biblija objašnjava zašto su Isusova smrt i uskrsnuće jedini ulaz u nebo.
Kazna za grijeh je smrt.
Bog je stvorio zemlju i čovjeka savršenima. Ali kad Adam i Eva nisu poslušali Božje zapovijedi, On ih je morao kazniti. Sudac koji pomiluje prekršitelje zakona nije pravedan sudac. Isto tako, zanemarivanje grijeha učinilo bi svetog Boga nepravednim. Smrt je Božja pravedna posljedica grijeha. „Jer plaća za grijeh je smrt“ (Rimljanima 6,23). Čak ni dobra djela ne mogu nadoknaditi nepravde protiv svetog Boga. U usporedbi s Njegovom dobrotom, „sva naša pravednost je kao prljavi dronjci“ (Izaija 64,6). Još od Adamova grijeha, svaki je čovjek kriv za neposlušnost Božjim pravednim zakonima. „Jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave“ (Rimljanima 3,23). Grijeh nisu samo velike stvari poput ubojstva ili bogohuljenja, već uključuje i ljubav prema novcu, mržnju prema neprijateljima, prijevaru jezika i ponos. Zbog grijeha je svatko zaslužio smrt – vječnu odvojenost od Boga u paklu.
Obećanje je zahtijevalo nevinu smrt.
Iako je Bog protjerao Adama i Evu iz vrta, nije ih ostavio bez nade u pomirenje. Obećao je da će poslati Spasitelja da porazi zmiju (Postanak 3,15). Do tada će ljudi žrtvovati nevinu janjad, pokazujući svoje kajanje od grijeha i vjeru u buduću Žrtvu od Boga koji će snositi njihovu kaznu. Bog je ponovno potvrdio svoje obećanje o Žrtvi ljudima kao što su Abraham i Mojsije. Ovdje leži ljepota Božjeg savršenog plana: Bog je osobno providio jedinu žrtvu (Isusa) koja je mogla otkupiti grijehe Njegovog naroda. Božji savršeni Sin ispunio je Božji savršeni zahtjev Božjeg savršenog zakona. Savršeno je briljantan u svojoj jednostavnosti. „Jer njega (Krista), koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5,21).
Proroci su prorekli Isusovu smrt.
Od Adama do Isusa, Bog je čovječanstvu slao proroke, upozoravajući ih na kaznu za grijeh i predviđajući dolazak Mesije. Jedan prorok, Izaija ga je opisao:
„Tko li je povjerovao našem izvješću? i kome je otkrivena mišica GOSPODINOVA? Jer će on izrasti pred njim kao mladica, i kao korijen iz tla suhoga: nema on ni ugodne vanjštine niti ljupkosti; kada ga budemo vidjeli, nema ljepote da bismo ga poželjeli. Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek boli i vičan patnji, i mi kao da od njega lica svoja sakrismo; prezren bijaše, i ne cijenismo ga. Uistinu je on naše tegobe ponio, i naše boli nosio, a mi držasmo da ga Bog bije, i udara, i ponižava. Ali on bijaše ranjen za naše prijestupe, satrt za naše opačine: kazna za naš mir bila je na njemu; njegovim ranama mi smo iscijeljeni. Svi smo mi kao ovce zalutali, svaki se svome putu okrenuo, a GOSPODIN je stavio na nj opačinu svih nas. Zlostavljan bijaše, i ponižavan, no nije svoja usta otvorio: kao janje je na klanje odveden, i kao što je ovca nijema pred onima koji je strižu, tako on nije svoja usta otvorio. Bio je izuzet od tamnice i od suda: tko će naraštaj njegov iskazati? Jer odsječen bijaše iz zemlje živih: zbog prijestupa moga naroda on je bio udaren. I priredi on grob svoj sa zločincima, i s bogatim u svojoj smrti; jer nije počinio nasilje niti bijaše prijevare u njegovim ustima. No svidjelo se GOSPODINU da ga satre; on ga je na muku stavio: kada njegovu dušu učiniš žrtvom za grijeh, vidjet će on svoje sjeme, produljit će svoje dane, i volja će GOSPODINOVA napredovati u ruci njegovoj. Vidjet će plod patnje duše svoje i nasititi se: svojom će spoznajom moj pravedni sluga opravdati mnoge, jer će nositi njihove opačine. Zbog toga ću mu dodijeliti udio s velikima i plijen će dijeliti s jakima; zato što je dušu svoju na smrt izlio i bio ubrojen među prijestupnike, i nosio je grijeh mnogih i posredovao za prijestupnike“ (Izaija 53,1-12). Usporedio je nadolazeću Žrtvu s janjetom, zaklanim za grijehe drugih.
Stotinama godina kasnije, Izaijino proročanstvo ispunilo se u savršenom Gospodinu Isusu, rođenom od djevice Marije. Kad ga je prorok Ivan Krstitelj ugledao, povikao je: „Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta“ (Ivan 1,29). Mnoštvo se okupilo oko Njega tražeći iscjeljenje i poučavanje, ali su ga vjerske vođe prezirale: „Raspni ga!“ Vojnici su ga tukli, ismijavali i razapeli. Kao što je Izaija prorekao, Isus je bio razapet između dva zločinca, ali nije ostao u grobu, jer je Bog prihvatio svoju žrtvu uskrsnuvši Isusa od mrtvih (Psalam 16,10; Izaija 26,19).
Zašto je Isus morao umrijeti? Zapamtite, sveti Bog ne može dopustiti da grijeh prođe nekažnjeno. Snositi vlastite grijehe značilo bi trpjeti Božju osudu u plamenu pakla. Slava Bogu, održao je svoje obećanje da će poslati i žrtvovati savršeno Janje da ponese grijehe onih koji se uzdaju u Njega. Isus je morao umrijeti jer je On jedini koji može platiti kaznu za naše grijehe.
English
Zašto je Isus morao umrijeti?
