Pitanje
Zašto bih trebao vjerovati Bibliji?
Odgovor
Biblija iznosi tvrdnje o stvaranju svemira, prirodi Boga koji je stvorio svemir i suvereno vlada nad njime, te sudbini čovječanstva. Ako su te tvrdnje istinite, onda je Biblija najvažnija knjiga u povijesti čovječanstva. Ako je Biblija istinita, onda sadrži odgovore na najveća životna pitanja: „Odakle dolazim?", „Zašto sam ovdje?", te „Što se događa sa mnom kada umrem?". Važnost biblijske poruke zahtijeva pošteno razmatranje, a istinitost njezine poruke je vidljiva, provjerljiva i sposobna izdržati ispitivanje.
Pisci Biblije tvrde da je Biblija Božja Riječ. Apostol Pavao piše da je „svako Pismo od Boga nadahnuto" (2. Timoteju 3,16). Drugim riječima, sve riječi zabilježene u izvornim spisima potječu iz Božjih usta prije nego što su ikada stigle do umova i pera biblijskih pisaca. Apostol Petar također piše da „nikada proroštvo ne bȋ čovječjom voljom doneseno, nego ga nošeni Duhom Svetim izgovoriše sveti Božji ljudi" (2. Petrova 1,21 VB). Izraz „nošeni" ukazuje na jedro koje pokreće vjetar. Drugim riječima, Duh Sveti je upravljao pisanjem Svetog pisma. Biblija ne potječe od čovjeka i stoga je proizvod Božji i nosi Božji autoritet.
U ovom trenutku, važno je ne dopustiti da kružno rasuđivanje postane opravdanje za vjerovanje Bibliji. Ne možemo reći da bi netko trebao vjerovati Bibliji jednostavno zato što Biblija kaže da joj treba vjerovati. Ako se, međutim, istinite biblijske tvrdnje otkriju istinitima kad god je moguće provjeriti njihovu istinitost ili se dokažu istinitima putem povijesnih i znanstvenih otkrića, onda su unutarnje tvrdnje o biblijskoj vlastitoj pouzdanosti uvjerljivije. Interni dokazi djeluju u tandemu s vanjskim.
Unutarnji dokaz istinitosti Svetoga pisma pruža mnoge uvjerljive argumente zašto treba vjerovati Bibliji. Prvo, jedinstvena biblijska poruka razlikuje je od drugih religijskih tekstova. Biblija, na primjer, uči da je čovječanstvo inherentno zlo i zaslužuje vječnu smrt. Kad bi čovjek bio odgovoran za sadržaj Biblije, pogled na čovječanstvo ne bi bio tako mračan – nastojimo se prikazati dobro. Biblija također uči da ljudi ne mogu učiniti ništa sami od sebe kako bi popravili svoje prirodno stanje. To se također protivi ljudskom ponosu.
Jedinstvo biblijske poruke je daljnji razlog zašto treba vjerovati Bibliji. Biblija je pisana u razdoblju od otprilike 1.550 godina, od strane najmanje 40 ljudskih autora, od kojih se većina međusobno nije poznavala i iz različitih je pozadina (kralj, ribar, carinik, pastir itd.). Biblija je pisana u različitim sredinama (pustinja, zatvor, kraljevski dvor itd.). Za pisanje Biblije koristila su se tri različita jezika, i unatoč kontroverznim temama nosi jednu skladnu poruku. Okolnosti pisanja Biblije jamče njezinu pogrešivost, ali poruka od Postanka do Otkrivenja neupitno je dosljedna.
Još jedan razlog zašto treba vjerovati Bibliji je njezina točnost. Bibliju ne treba brkati sa znanstvenim udžbenikom, ali to ne znači da Biblija ne govori o pitanjima koja su znanstvene prirode. Ciklus vode opisuje se u Svetom pismu stoljećima prije nego što je postao znanstveno otkriće. U nekim slučajevima znanost i Biblija izgledaju kao da su u sukobu. Ipak, kako znanost napreduje, znanstvene teorije pokazuju se pogrešnima, a Biblija se pokazuje ispravnom. Na primjer, standardna medicinska praksa za krvarenje pacijenata bila je lijek za bolest. Mnogi su ljudi umrli zbog prekomjernog gubitka krvi. Sada medicinski stručnjaci znaju da je ispuštanje krvi kao lijek za većinu bolesti kontraproduktivno. Biblija je oduvijek učila da je „život tijela u krvi" (Levitski zakonik 17,11).
Biblijske istinite tvrdnje o svjetskoj povijesti također su potkrijepljene. Skeptici su kritizirali Bibliju zbog njezina spominjanja Hetita (npr. 2. Kraljevima 7,6). Nedostatak bilo kakvih arheoloških dokaza koji potkrepljuju postojanje hetitske kulture često se navodio u pobijanju Svetog pisma. Međutim, 1876. arheolozi su otkrili dokaze o hetitskoj naciji, a početkom 20. stoljeća prostranstvo Hetita i njihov utjecaj u drevnom svijetu postali su opće poznati.
Znanstvena i povijesna točnost Biblije važan je dokaz vjerodostojnosti Biblije, ali Biblija sadrži i ispunjena proročanstva. Neki od biblijskih pisaca govorili su o budućim događajima stoljećima unaprijed. Ako bi se dogodio bilo koji od predviđenih događaja, to bi bilo zapanjujuće. No Biblija sadrži mnogo, mnogo proročanstava. Neka su se predviđanja ispunila u kratkom vremenskom razdoblju (Abraham i Sara su imali sina, Petar se tri puta odrekao Isusa, Pavao je svjedočio Isusa u Rimu itd.). Ostala predviđanja ispunjena su stotinama godina kasnije. Tri stotine mesijanskih proročanstava koja je Isus ispunio razumljivo nije mogla ispuniti jedna osoba, osim ako je bila uključena neka veća sila. Specifična proročanstva kao što je Isusovo rodno mjesto, aktivnosti, način smrti i uskrsnuće pokazuju nadnaravnu točnost Pisma.
Kada se stavi na test, Biblija se dokazuje istinitom u svakom području. A njezina se istina proteže i na duhovnost. To znači da kad Biblija kaže da je hetitski narod postojao, onda možemo vjerovati da su Hetiti postojali, a kad Biblija uči da su „svi sagriješili" (Rimljanima 3,23) i da je „plaća grijeha smrt" (Rimljanima 6,23), onda i to moramo vjerovati. A kad nam Biblija kaže da „Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što, još dok bijasmo grješnici, Krist umrije za nas" (Rimljanima 5,8) tako da „svaki koji vjeruje u [Isusa] ne propadne, nego ima život vječni" (Ivan 3,16), tada možemo i trebamo i u to vjerovati.
English
Zašto bih trebao vjerovati Bibliji?
