Pitanje
Što Biblija kaže o ženi kršćanki?
Odgovor
Žena kršćanka je ona koja vjeruje u Isusa Krista, udana žena kojoj su prioriteti ispravni. Odabrala je pobožnost kao fokus svog života i taj fokus unosi u svaki odnos, uključujući brak. Pobožna žena odlučila je da su joj ugađanje i poslušnost Bogu važniji od privremene sreće ili užitka, te je spremna podnijeti sve žrtve potrebne da časti Gospodina u svojoj ulozi žene.
Prvi korak u postajanju ženom kršćankom jest prepuštanje Isusovu gospodstvu. Samo po Duhu Svetom koji nas osnažuje može svatko od nas živjeti pobožno (Galaćanima 2,20; Titu 2,12). Kad položimo svoju vjeru u Isusa Krista kao našeg Spasitelja i Gospodina (Ivan 3,3), to je slično danu vjenčanja. Cijeli smjer našeg života se promijenio (2. Korinćanima 5,17). Život počinjemo gledati iz Božje perspektive, umjesto da slijedimo vlastite planove. To znači da će kršćanka pristupati braku s drugačijim načinom razmišljanja od svjetovnog. Ne želi biti samo dobra žena za svoga muža, već i pobožna žena za svoga Gospodina.
Biti žena kršćanka podrazumijeva življenje načela iz Filipljanima 2,3-4: „Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe. Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je drugih.“ Da ga se pažljivo slijedi, ovo bi načelo eliminiralo većinu bračnih rasprava. Budući da smo po prirodi sebični, moramo se osloniti na Gospodina da razapnemo taj sebični poriv i da nam pomogne da tražimo najbolji interes svojih supružnika. Za ženu to znači ostati svjesna da njezin muž nije žena i da ne razmišlja kao žena. Njegove se potrebe razlikuju od njezinih, a njezina je odgovornost razumjeti te potrebe i nastojati im udovoljiti kad god je to moguće.
Efežanima 5,22-24 bavi se pitanjem podložnosti, koju nažalost mnogi pogrešno procjenjuju. Ženama je rečeno da se podlažu muževima kao Gospodinu. Mnoge se žene naježe od riječi „podlaganje“, jer se koristi kao izgovor da se prema njima postupa kao prema sluškinjama. Kad se ova tri stiha istrgnu iz konteksta i primijene samo na žene, postaju oruđe u Sotoninoj ruci. Sotona često izvrće Sveto pismo kako bi ostvario svoje zle naume, te ga koristi kako bi izopačio Božji plan za brak. Zapovijed o pokornosti zapravo započinje u 18. stihu, koji kaže da bi se svi kršćani trebali podlagati jedni drugima. Potom se govori o ženama u braku, ali glavnina odgovornosti leži na mužu da voli svoju ženu onako kako Krist voli crkvu (Efežanima 5,25-32). Kad muž živi u poslušnosti Božjim očekivanjima za njega, žena kršćanka nema puno poteškoća u podlaganju njegovu vodstvu.
Iako postoje žene kršćanke koje nemaju djecu, većina udatih žena u jednom će trenutku postati majke. Tijekom ove tranzicije prirodno je da sav svoj trud i pažnju posvećuje djeci. Možda će trebati neko vrijeme da se prilagodi novim obiteljskim obvezama, ali žena kršćanka pamti da joj je muž na prvom mjestu. Njegove su potrebe i dalje važne. Možda će ponekad osjećati da mu na kraju frustrirajućeg dana više nema što dati, ali može uteći Gospodinu i pronaći snagu i energiju da prvo bude žena, a potom majka (Izreke 18,10; Psalam 18,2).
Komunikacija je presudna tijekom ranih godina odgoja djece, a žena kršćanka će započeti neosuđujuće razgovore sa svojim mužem, objašnjavajući kako on može pomoći i što ona treba od njega kako bi više odgovarala na njegove potrebe. Parovi koji ostaju povezani i zajedno odvajaju vrijeme jačaju i grade dublje veze koje će njihov brak održati zdravim. Žena kršćanka također shvaća da odvajanje vremena za sebe nije sebično. S mužem je otvorena u vezi vlastitih emocionalnih i psiholoških potreba. Žene koje zanemaruju ili ne uspijevaju izraziti vlastite potrebe iz straha da će ispasti sebične, samo se pripremaju za kasnije ogorčenje i izgaranje. Prije nego što žena i majka može svojoj obitelji pružiti ono što joj treba, mora se pobrinuti za sebe.
Izreke 31 pozdravlja čestite, inteligentne i marljive žene – a napisane su u vrijeme kada su doprinosi žena i majki uglavnom prolazili nezapaženo. Pobožne žene mogu se radovati tome kad njihove vlastite odluke odražavaju neke od tamo opisanih osobina.
Žene često izražavaju da žele da njihovi muževi budu dobri vođe, a neke se žale da njihovi muževi ne vode dobro. Istina je da Bog očekuje da muževi snose odgovornost za dobrobit svojih obitelji. Ali važno je zapamtiti da dobri vođe moraju imati dobre sljedbenike. Kao dio prokletstva koje je Bog stavio na Evu zbog njezinog grijeha (Postanak 3,16), žene po prirodi imaju tendenciju da žele vladati svojim muževima. Mnoge žene vide svoje muževe kao nedovršene projekte koje bi trebale popraviti. Pokušaji žene da mu „pomognu“ često mogu isključiti njezina muža, pogotovo ako mu nije ugodno u voditeljskoj ulozi. To ne opravdava njegovo odbijanje da zakorači u ulogu koju mu je Bog namijenio. Ali žena kršćanka prepoznaje svoju ulogu i pušta ga da vodi. Uz poštovanje može ponuditi svoj savjet i mišljenje, a mudar će ga muž tražiti, ali prepoznati da je nakon što to učini, njena odgovornost gotova i konačna odluka ostaje na njemu. Kad muž zna da ga žena neće obeshrabriti kad se ne složi, veća je vjerojatnost da će zakoračiti naprijed i povesti.
Jedna opasnost s kojom se žene kršćanke mogu susresti u braku i majčinstvu jest dopuštanje da se njihov identitet u potpunosti utemelji u njihovim obiteljskim ulogama. Stopa razvoda među sredovječnim parovima u nekim dijelovima svijeta svjedoči o ovom destruktivnom obrascu. Mnogo je puta žena ta koja napušta dobrog čovjeka bez razloga, osim što nije sretna. Dio njenog razočarenja posljedica je načina na koji je brak uzdignut kao krajnji cilj mladih djevojaka. Od djetinjstva vjeruje da će jednom kad upozna i uda se za pravog muškarca, biti ispunjena. Crkveno učenje uvelike se zalaže za ovakvo uvažavanje braka, tako da se za kršćanku razočaranje može činiti kao da ju je Bog prevario. Iako je brak dobar i ispravan i sredstvo za blagoslov, na njega nikada ne treba gledati kao na izvor vrijednosti i ispunjenja žene. To može biti samo Bog, a žene kršćanke su one koje svoje uloge vide ne kao svrhe same po sebi, već kao putove kroz koje mogu bolje služiti svome Gospodinu (1. Korinćanima 10,31).
Žena koja želi biti pobožna, žena kršćanka može si postaviti sljedeća pitanja:
1. Održavam li svoj duhovni život zdravim i svojim glavnim prioritetom? (Matej 6,33)
2. Jesam li svojevoljno prihvatila svoju Bogom danu ulogu kao partnerice svom mužu? (1. Korinćanima 11,3)
3. Težim li svakodnevno tome da se ponizim i služim poput Isusa, umjesto da tražim da se služi meni? (Marko 10,44-45)
4. Jesam li lišila svoje srce idola, poput kupovine, koketiranja, gomilanja stvari ili ovisnosti? (Izlazak 20,3)
5. Pokazuje li moje slobodno vrijeme da cijenim svoga muža, obitelj i svog Spasitelja? (Galaćanima 5,13)
6. Čuvam li duh svoga doma onim što dopuštam putem medija, časopisa i glazbe? (Filipljanima 4,8)
7. Održavam li se tjelesno i emocionalno da ugodim svome mužu? (Izreke 27,15; 31,30)
8. Pokazuje li moje odijevanje, šminka i predstavljanje da poštujem svoje tijelo, muža i Spasitelja? (1. Petrova 3,3-5)
9. Jesam li iz svog govora eliminirala svjetovne vulgarnosti (psovke, ružan rječnik, nepristojne šale) tako da moje riječi budu ljubazne? (Kološanima 4,6)
10. Jesam li mudra i brižljiva upraviteljica financija kućanstva? (Izreke 31,16)
11. Odajem li mužu poštovanje zbog njegove pozicije ili samo onda kada mislim da to zaslužuje? (Efežanima 5,33)
12. Brinem li se dobro o domu i djeci? (Izreke 31,27-28)
13. Čuvam li srce svoga muža na način da nikad ne otkrivam privatne rasprave javno ili upotrebljavam njegove slabosti protiv njega? (Izreke 31,11)
14. Nastavljam li razvijati darove i strasti koje mi je Bog povjerio? (2. Timoteju 1,6)
15. Oslanjam li se na vlastitu snagu ili snagu Duha Svetoga kako bih bila pobožna žena, majka i učenica? (Galaćanima 5,25)
Budući da je Isus izbrisao naš dug za grijeh (Kološanima 2,14), svatko tko to želi može postati pobožna osoba. Pobožnost ne ovisi o intelektu, obrazovanju ili religiji. Također nije zabranjena onima koji imaju grešnu prošlost, papire za razvod ili zatvorske evidencije. Kao Kristovi sljedbenici svi bismo trebali težiti tome da budemo pobožniji u bilo kojoj ulozi koju imamo, jer nam se to zapovijeda (1. Petrova 1,16) i zato što želimo biti sličniji Onome koga volimo.
English
Što Biblija kaže o ženi kršćanki?
