Pitanje
Bi li žene trebale služiti kao pastori / propovjednici? Što Biblija kaže o ženama u službi?
Odgovor
Vjerojatno ne postoji polemičniji problem u crkvi danas od problema žena koje služe kao pastori / propovjednici u službi. Iz toga proizlazi da je jako važno ne gledati na ovaj problem kao na odnos muškaraca protiv žena. Postoje žene koje vjeruju da žene ne bi trebale služiti kao pastori i da Biblija zabranjuje tu službu ženama – a postoje i muškarci koji vjeruju da žene mogu služiti kao propovjednici i da ne postoje zabrane za tu službu. Ovo nije problem šovinizma ili diskriminacije. Ovo je problem tumačenja Biblije.
1. Timoteju 2,11-12 izjavljuje: »Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti! Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše, neka ostane u skrovitosti«. U crkvi Bog dodjeljuje različite uloge muškarcima i ženama. To je uvjetovano načinom na koji je čovječanstvo bilo stvoreno (1. Timoteju 2,13) i načinom na koji je grijeh ušao u svijet (1. Timoteju 2,14). Bog, preko pisama apostola Pavla, zabranjuje ženama da služe u ulozi duhovnih učiteljâ s autoritetom nad muževima. Time sprječava žene da služe kao pastori, a što definitivno uključuje propovijedanje, poučavanje, i prakticiranje duhovnog autoriteta nad muškarcima.
Postoje mnogi »prigovori« ovom pogledu na žene u službi / žene pastore. Jedan od tih obično je taj da Pavao zabranjuje ženama poučavanje jer su one u prvom stoljeću većinom bile neobrazovane. Međutim, 1. Timoteju 2,11-14 nigdje ne spominje obrazovni status. Da je obrazovanje bila kvalifikacija za službu, većina Isusovih učenika vjerojatno ne bi bila kvalificirana. Drugi uobičajeni prigovor jest taj da Pavao zabranjuje samo efeškim ženama poučavanje (1. Timoteju pisana je Timoteju koji je bio pastor crkve u Efezu). Grad Efez bio je poznat po Artemidinom hramu, hramu lažne grčko-rimske božice. Žene su imale autoritet u slavljenju Artemide. Međutim, poslanica Timoteju nigdje ne spominje Artemidu niti Pavao spominje slavljenje Artemide kao razlog zabrani u 1. Timoteju 2,11-12.
Treći uobičajeni prigovor jest taj da se Pavao obraća samo muževima i ženama, a ne muškarcima i ženama općenito. Grčke riječi u 1. Timoteju 2,11-14 mogu se odnositi na muževe i žene. Međutim, osnovno je značenje ovih riječî: muškarci i žene. Nadalje, iste grčke riječi koriste se u stihovima 8-10. Podižu li samo muževi ruke bez srdžbe i prepirke (stih 8)? Trebaju li se samo nečije žene pristojno oblačiti, kititi djelima ljubavi i slaviti Boga (stihovi 9-10)? Naravno da ne. Stihovi 8-10 jasno se odnose na muškarce i žene uopće, ne samo na muževe i njihove žene. Nema ničega u kontekstu što bi upućivalo na promjenu na muževe i žene u stihovima 11-14.
Ipak, čest prigovor ovome tumačenju ženâ pastora / propovjednika odnosi se na Mirjam, Deboru, Holdu, Priscilu, Febu itd. – žene koje su imale vodeće uloge u Bibliji. Ipak, ovaj prigovor ne uvažava neke važne čimbenike. Debora je bila jedini ženski sudac među 13 muških sudaca. Holda je bila jedini prorok među desecima muških proroka spomenutih u Bibliji. Jedina veza Mirjam s vodstvom bila je ta što je bila sestra Mojsiju i Aronu. Dvije najpoznatije žene u doba Kraljeva bile su Atalija i Izabela koje teško da su bile primjer ženskoga pobožnog vodstva.
U osamnaestom poglavlju Djela apostolskih, Priscila i Akvila predstavljeni su kao vjerni Kristovi sluge. Priscilino ime spominje se ispred imena njezina muža, što moguće upućuje na to da je njezina služba bila »važnija« od službe njezina muža. Međutim, nigdje ne piše da je ona služila u aktivnostima službe koja bi bi se sukobila s 1 Timotejem 2,11-14. Priscila i Akvila doveli su Apolona kući i oboje su ga poučavali, točnije mu objašnjavajući Božju riječ (Djela 18,26).
U Rimljanima 16,1, čak i ako se Feba smatra »đakonicom« a ne »sluškinjom«, to ne upućuje na to da je Feba bila učitelj u crkvi. »Moći učiti« kvaliteta je koja se daje starješinama, ne đakonima (1. Timoteju 3,1-13; Titu 1,6-9). Starješine / biskupi / đakoni opisuju se kao: »muž jedne žene«, »čovjek čija djeca vjeruju« i »muškarac vrijedan poštovanja«. K tome, u 1. Timoteju 3,1-13 i Titu 1,6-9, zamjenice muškog roda isključivo se odnose na starješine / biskupe / đakone.
Struktura 1. Timoteju 2,11-14 čini ovaj »razlog« savršeno jasnim. Stih 13 počinje s »uistinu« i daje »povod« onomu što Pavao navodi u stihovima 11-12. Zašto žene ne bi trebale poučavati i imati autoritet nad muškarcima? Jer – »najprije je bio stvoren Adam, onda Eva. Osim toga, Adam nije zaveden, već je žena, pošto je zavedena, upala u grijeh«. To je razlog. Bog je najprije stvorio Adama, a potom Evu da bude pomoćnica Adamu. Ovaj red stvaranja univerzalno se primjenjuje u obiteljima (Efežanima 5,22-23) i u crkvi. Činjenica da je Eva zavedena također je razlog zašto žene ne bi trebale služiti kao pastori ili imati duhovni autoritet nad muškarcima. Ovo će navesti neke da povjeruju kako žene ne bi trebale poučavati jer lakše bivaju zavedene. O tome se može diskutirati… ali ako žene lakše bivaju zavedene, zašto bi im bilo dopušteno poučavati djecu (koja lako bivaju zavedena) i druge žene (koje navodno lako bivaju zavedene)? To nije ono što tekst kaže. Žene ne trebaju poučavati ili imati duhovni autoritet jer je Eva bila zavedena. Kao rezultat toga, Bog je dao muškarcima primarni autoritet poučavanja u crkvi.
Žene se ističu darovima gostoljubivosti, milosti, poučavanja i pomaganja. Velik dio službe u crkvi ovisi o ženama. Ženama u crkvi nije zabranjena javna molitva ili prorokovanje (1. Korinćanima 11,5), samo ako ne prakticiraju autoritet poučavanja nad muškarcima. Biblija nigdje ne zabranjuje ženama prakticiranje darova Svetog Duha (1. Korinćanima 12). Žene su, kao i muškarci, pozvane da služe drugima, da očituju plod Duha (Galaćanima 5,22-23), te da naviještaju Evanđelje izgubljenima (Matej 28,18-20; Djela 1,8, 1. Petrova 3,15).
Bog je odredio da jedino muškarci služe na položajima duhovnoga poučavanja u crkvi. To nije zato što su muškarci nužno bolji učitelji ili zato što su žene inferiornije ili manje inteligentne (to nije istina). To je jednostavno način na koji je Bog osmislio djelovanje crkve. Muškarci trebaju biti primjerom u duhovnom vodstvu – svojim životima i riječima. Žene trebaju preuzeti manje autoritativne uloge. Bog ohrabruje žene da poučavaju druge žene (Titu 2,3-5). Biblija također ne zabranjuje ženama da poučavaju djecu. Jedina aktivnost koja se zabranjuje ženama jest da poučavaju ili vrše duhovni autoritet nad muškarcima. Ovo logički znači da žene ne bi trebale služiti muškarcima kao pastori / propovjednici. To ni u kom slučaju žene ne čini manje vrijednima, nego ih usredotočuje na službu koja je više u skladu s darovima koje je Bog dao njima.
English
Bi li žene trebale služiti kao pastori / propovjednici? Što Biblija kaže o ženama u službi?
