Pitanje
Moraju li žene u crkvi ostati tihe?
Odgovor
Prva Korinćanima 14,33-35 kaže: „Jer Bog nije Bog nereda, nego mira, kao što je u svim crkvama svetih. Neka žene vaše u crkvama šute, jer njima nije dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. A ako što hoće naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe; jer sramota je da žene govore u crkvi“ (VB). Na prvi pogled, ovo se čini kao općenita zapovijed da ženama nikada nije dozvoljeno govoriti u crkvi. Međutim, ranije u istoj poslanici (1. Korinćanima 11,5), Pavao kao dozvoljene aktivnosti spominje da žene mole i prorokuju, a znamo da starije žene trebaju podučavati mlađe (Titu 2,4). Stoga, 1. Korinćanima 14,33-35 ne smije biti apsolutna zapovijed ženama da uvijek šute u crkvi.
Ono čime se 1. Korinćanima 14 bavi, kao i veći dio te poslanice, jest red i struktura u crkvi. Crkva u Korintu bila je poznata po kaosu i nedostatku reda i kontrole u toj zajednici (33. stih). Zanimljivo je da se u knjizi ne spominju ni starješine niti pastori, a proroci koji su bili tamo nisu prakticirali kontrolu (vidi stihove 29, 32, 37). Svatko je u crkvenoj službi učestvovao prema svojim željama, koje su izražavali kad god su to htjeli. Posljedica je bila da su oni s darom govora u jezicima govorili istovremeno, oni s otkrivenjima od Boga vikali nasumično, i nitko se nije brinuo o tome da se tumači ono što je rečeno, čak i ako se ono što je rečeno u galami moglo čuti. Sastanci su brzo završavali u kaosu.
Dio konfuzije u korintskoj crkvi uključivao je žene koje su govorile drugim jezicima i prorokovale; te žene su preuzimale vodstvo u službama umjesto da su bile podložne autoritetima u crkvi (vidi 1. Timoteju 2,11-15). Očito je da su neke žene u korintskoj crkvi također bile bez reda i remetile mir postavljajući pitanja tijekom već kaotičnih službi. Božja pouka kroz Pavla jest: „Neka žene vaše u crkvama šute“ (1. Korinćanima 14,34); neposredni kontekst je prorokovanje (stihovi 29-33), a širi kontekst bi uključivao govor u jezicima (stihovi 27-28). Ovo pravilo vrijedi „u svim crkvama svetih“ (33. stih), a ne samo u Korintu. Ako netko zaista ima dar proroštva, prepoznat će autoritet apostola Pavla po ovom pitanju (stihovi 36-38).
Zapovijed iz 1. Korinćanima 14,34 nije da žene cijelo vrijeme u crkvi apsolutno šute. Samo govori da žene ne bi trebale sudjelovati u daru prorokovanja, govoru u jezicima ili tumačenju govora u jezicima na općem skupu. To su uloge naučavanja u crkvi, te su stoga autoritativne; takve uloge su rezervirane za muškarce (vidi 1. Timoteju 2,11-12).
Žene mogu preuzeti mnoge uloge u crkvi i one su „suradnice“ u službi (Filipljanima 4,3). Jedino ograničenje jest da ne preuzimaju ulogu duhovnog autoriteta nad odraslim muškarcima.
English
Moraju li žene u crkvi ostati tihe?
