Pitanje
Jesu li Židovi spašeni zato što su Božji izabrani narod?
Odgovor
Židovi su Božji izabrani narod prema Ponovljenom zakonu 7,6, ali to ne čini automatski sve Židove spašenima. Isus je rekao: „Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni“ (Ivan 14,6). To „nitko“ uključuje Židove i pogane. Da bi Židov bio spašen, mora doći Bogu Ocu po vjeri u Isusa Mesiju.
Ivan Krstitelj je upozorio svoju židovsku publiku da ne vjeruju da ih njihovo porijeklo čini ispravnima pred Bogom: „Donosite, dakle, plodove dostojne pokajanja; i nemojte u sebi govoriti: ‘Imamo Abrahama za oca’, jer, kažem vam: Bog od ovoga kamenja može podići djecu Abrahamu“ (Luka 3,8). Bez obzira tko smo, moramo se pokajati (vidi Luka 13,5). Fizički preci ne jamče duhovno obraćenje. Čak se i Nikodem, upravitelj Židova, morao nanovo roditi, inače nikada ne bi vidio kraljevstvo Božje (Ivan 3,1-8).
Apostol Pavao je u mnogim svojim poslanicama isticao nužnost vjere. Abraham je izvrstan primjer čovjeka koji je bio opravdan vjerom bez Zakona (koji još nije bio ni dan kad je Abraham živio): „Kao što je i Abraham povjerovao Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost. Znajte, stoga, da su djeca Abrahamova oni koji su od vjere“ (Galaćanima 3,6-7; usp. Postanak 15,6). Ova ideja odražava Isusovu proklamaciju nad vjernikom Zakejem: „Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov“ (Luka 19,9). Zakejevo pokajanje i vjera u Krista učinili su ga pravim sinom Abrahamovim, koji je otac svima koji imaju vjeru (Rimljanima 4,11).
Na drugim mjestima, Pavao suprotstavlja one s tjelesnim pedigreom i izvanjskim poštivanjem Zakona s onima koji imaju pravu vjeru, bez obzira na njihovo naslijeđe: „Jer nije Židov onaj koji je to izvana, niti je obrezanje ono koje je izvana, na tijelu, nego je Židov onaj koji je to u nutrini, i obrezanje je obrezanje srca, u duhu, a ne u slovu“ (Rimljanima 2,28-29). Spasenje je djelo Duha u srcu. Dakle, židovsko porijeklo ne čini nebo nečijim domom. Biti fizički obrezan ne jamči mjesto u kraljevstvu. Samo Božja milost po vjeri u Isusa Krista može spasiti (Efežanima 2,8-9).
Bogataš u Isusovoj priči bio je Židov, ali je nakon smrti završio na mukama u Hadu (Luka 16,23). Usred svoje agonije čovjek doziva „Oca Abrahama“ (stih 24). Ali bio je samo fizički potomak Abrahama, a ne duhovni. Nije imao Abrahamovu vjeru, a to što je Židov nije ga spasilo od pakla.
Kršćanski koncept spasenja od grijeha nije jednak judaizmu. Judaizam ne vjeruje da je čovjek po svojoj prirodi zao ili grešan i stoga ne uči da čovjek ima potrebu biti „spašen“ od vječne osude. Zapravo, većina Židova danas ne vjeruje u mjesto vječne kazne ili doslovni pakao. Kada Židov zgriješi ili ne ispuni Božje zakone, vjeruje se da može dobiti oprost kroz molitvu, pokajanje i činjenje dobrih djela.
Ovo vjerovanje u dobivanje oprosta bez krvne žrtve suprotstavlja se Tori, koja jasno daje recept za oprost: „Jer je život tijela u krvi; i dao sam vam je na žrtveniku da obavljate pomirenje za svoje duše: jer krv je ono što ostvaruje pomirenje za dušu“ (Levitski zakonik 17,11). Hramska žrtva uvijek je bila središnji dio židovskog pomirenja. Jednom godišnje na Dan pomirenja (Yom Kippur), levitski veliki svećenik ulazio bi u Svetinju nad svetinjama u hramu i škropio krvlju žrtve po pomirilištu. Ovim godišnjim činom izvršavalo bi se pomirenje za grijehe cijelog Izraela, ali hram je uništen 70. godine naše ere, i gotovo 2.000 godina Židovi su bez hrama i bez žrtve – bez ikakvih načina za pomirenje. Oni koji odbacuju Isusovu žrtvu na križu otkrit će da „ne preostaje više žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje suda i bijesa ognja koji će proždrijeti protivnike“ (Hebrejima 10,26-27).
Brit Chadasha (Novi savez ili Novi zavjet) uči da je židovski Mesija, Isus iz Nazareta, došao k „izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (Matej 15,24) neposredno prije uništenja židovskog hrama u Jeruzalemu. „Ali Krist je, kao veliki svećenik budućih dobara, došao po većem i savršenijem šatoru, nerukotvorenom, to jest ne od ovoga Stvorenja; i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi, ušao je jedanput zauvijek u Svetinju zadobivši vječno otkupljenje za nas. Jer ako već krv bikova i jaraca, i juničin pepeo, čime se škrope okaljani, posvećuje u pogledu čistoće tijela, koliko li će više krv Krista, koji je po vječnome Duhu samoga sebe bez mane prinio Bogu, očistiti vašu savjest od mrtvih djela da služite živome Bogu?“ (Hebrejima 9,11-14).
Novi zavjet uči da su svi, i Židovi i pogani, zgriješili protiv Boga (Rimljanima 3,23). Svi smo pod posljedicama grijeha, a „plaća za grijeh je smrt“ (Rimljanima 6,23). Svima nam je potrebno spasenje od našeg grijeha; svima nam je potreban Spasitelj. Isus je došao tražiti i spasiti izgubljene (Luka 19,10). Novi zavjet uči da „nema ni u kome drugom spasenja: jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kojemu se moramo spasiti“ (Djela 4,12).
U Kristu „nema razlike“ između Židova i pogana (Rimljanima 10,12). Da, Židovi su Božji izabrani narod, i preko njih je došao židovski Mesija da blagoslovi sve narode na zemlji. Ali jedino po Isusu Židovi – ili bilo tko drugi – mogu pronaći Božji oprost.
English
Jesu li Židovi spašeni zato što su Božji izabrani narod?
