Pitanje
Što Biblija kaže o zlostavljanju djece?
Odgovor
Biblija ne koristi posebno izraz zlostavljanje djece. Ono što nam Biblija govori je sljedeće: djeca imaju posebno mjesto u Božjem srcu i svatko tko nanese štetu djetetu priziva Božji gnjev na sebe. Kad su Isusovi učenici pokušali spriječiti djecu da dođu k Isusu, ukorio ih je i prigrlio djeci sebi, rekavši: „Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im: jer takvih je kraljevstvo Božje“ (Marko 10,14). Zatim je uzeo djecu u naručje i blagoslovio ih (16. stih). Biblija promiče blagoslov djece, a ne zlostavljanje djece.
Djecu se zlostavlja i maltretira na nekoliko različitih načina, a svi su odvratni Bogu. Biblija zabranjuje zlostavljanje djece u svojim upozorenjima kad je u pitanju nepriličan bijes. Previše su puta djeca žrtve bijesnog premlaćivanja i drugog fizičkog zlostavljanja dok njihovi roditelji iskaljuju vlastitu ljutnju i frustraciju na svojoj djeci. Iako neki oblici tjelesne discipline mogu biti biblijski prihvatljivi, takvu se disciplinu nikada ne smije primjenjivati u bijesu. Pavao podsjeća Efežane: „Srdite se, ali ne griješite: sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom; i ne dajte mjesta đavlu“ (Efežanima 4,26-27). Izreke 29,22 kažu: „Srditi čovjek raspiruje svađu, i žestoki muškarac obiluje prijestupom.“ U životu kršćanina nema mjesta nepravednom ili nekontroliranom gnjevu. Ljutnju treba priznati Bogu i primjereno je se riješiti mnogo prije nego što dođe do fizičkog zlostavljanja djeteta ili bilo koga drugog.
Biblija također zabranjuje zlostavljanje djece osuđivanjem seksualnog grijeha. Seksualno zlostavljanje ili zlouporaba posebno su poražavajući, a Biblija obiluje upozorenjima protiv seksualnog grijeha. Prisiljavanje spolnih radnji nad djetetom užasan je i zli zločin. Osim što čini seksualni grijeh, počinitelj napada ujedno nevinost jednog od najranjivijih bića na svijetu. Seksualno zlostavljanje narušava kompletnu osobu, od njezina razumijevanja sebe do fizičkih granica do duhovne povezanosti s Bogom. Kod djeteta se ovo tako teško uspostavlja da se često mijenja doživotno i bez odgovarajuće pomoći možda nikada neće zacijeliti.
Drugi način na koji Biblija zabranjuje zlostavljanje djece jest zabrana psihološkog i emocionalnog zlostavljanja. Efežanima 6,4 upozorava očeve da ne „razdražuju“ i ne izazivaju svoju djecu, već ih odgajaju „stegom i opomenom Gospodinovom“. Stroga verbalna disciplina s manjkom ljubavi, emocionalna manipulacija ili nestabilno okruženje otuđuju dječji um od roditelja i čine njihove opomene i ispravljanje beskorisnim. Roditelji mogu izazvati i ogorčiti svoju djecu postavljajući im nerazumne zahtjeve, omalovažavajući ih ili neprestano pronalazeći greške, stvarajući tako rane koje mogu biti jednako teške ili gore nego što ih može nanijeti bilo kakvo fizičko premlaćivanje. Kološanima 3,21 nam govori da ne „razdražujemo“ svoju djecu da se ne obeshrabre. Efežanima 4,15-16. 25-32 kaže da moramo govoriti istinu u ljubavi i koristiti svoje riječi za izgradnju drugih, ne dopuštajući da nam se nevaljale ili razorne riječi izlijevaju s usana, posebno prema nježnim srcima i umovima djece.
Sasvim je jasno što Biblija uči po pitanju zlostavljanja djece. Zlostavljanje djece u bilo kojem obliku je zlo. Svatko tko sumnja u zlostavljanje djeteta ima obvezu prijaviti to nadležnim tijelima. Svatko tko je zlostavljan ili zlostavlja djecu može pronaći nadu, ozdravljenje i oprost u Isusu Kristu. Razgovor s pastorom ili pronalaženje kršćanskog savjetnika ili grupe za podršku može biti dobro mjesto za početak puta prema cjelovitosti.
English
Što Biblija kaže o zlostavljanju djece?
