Pitanje
Zašto se znanstvena zajednica toliko protivi kreacionizmu?
Odgovor
Važno je razlikovati pojmove „znanost“ i „znanstvena zajednica“. Znanost je disciplina koja se bavi promatranjem, eksperimentiranjem i objašnjavanjem pojava. Znanstvenu zajednicu čine živi ljudi koji sudjeluju u ovoj disciplini. Razlika je važna, jer ne postoji logička kontradikcija između znanosti i kreacionizma. Znanost je generički izraz za vrstu studije, dok je kreacionizam filozofija primijenjena na tumačenje činjenica. Znanstvena zajednica kakva postoji danas smatra naturalizam preferiranom filozofijom, ali nema očitog razloga zašto bi znanost preferirala naturalizam nad kreacionizmom.
Općenito postoji percepcija da je kreacionizam „neznanstven“. To je djelomično točno, u smislu da kreacionizam podrazumijeva određene pretpostavke koje se ne mogu testirati, dokazati ili krivotvoriti. Međutim, naturalizam je u potpuno istoj kategoriji kao neispitana, nedokaziva, nekrivotvorena filozofija. Činjenice otkrivene u znanstvenim istraživanjima su samo to: činjenice. Činjenice i tumačenja dvije su različite stvari. Sadašnja znanstvena zajednica općenito odbacuje koncepte kreacionizma, pa ga definiraju „neznanstvenim“. To je vrlo ironično s obzirom na to da znanstvena zajednica preferira interpretativnu filozofiju – naturalizam – koji je jednako „neznanstven“ kao i kreacionizam.
Mnogo je razloga za ovu sklonost naturalizmu u znanosti. Kreacionizam uključuje intervenciju nadnaravnog bića, a znanost se prvenstveno bavi opipljivim i fizičkim stvarima. Iz tog razloga neki u znanstvenoj zajednici strahuju da će kreacionizam dovesti do dileme „Bog praznina“, gdje se znanstvena pitanja odbacuju objašnjenjem: „Bog je to učinio“. Iskustvo pokazuje da to nije tako. Neka od najvećih imena u znanstvenoj povijesti bili su uvjereni kreacionisti. Njihova vjera u Boga nadahnula ih je da se zapitaju: „Kako je Bog to učinio?“ Među tim imenima su Pascal, Maxwell i Kelvin. S druge strane, nerazumna predanost naturalizmu može degradirati znanstveno otkriće. Naturalistički okvir zahtijeva od znanstvenika da zanemari rezultate koji se ne uklapaju u uspostavljenu paradigmu. Odnosno, kada novi podaci nisu u korelaciji s naturalističkim gledištem, pretpostavlja se da su nevažeći i odbačeni.
Kreacionizam ima različite religiozne prizvuke. Znanost je samo onoliko objektivna koliko i oni koji u njoj sudjeluju, a te su osobe jednako podložne pristranosti kao i u bilo kojem drugom području. Ima onih koji odbacuju kreacionizam u korist naturalizma isključivo iz osobnih „moralnih“ razloga. Zapravo, taj je broj vjerojatno puno veći nego što bi se to moglo priznati. Većina ljudi koji odbacuju koncept Boga to čini prvenstveno zato što se ne slažu s nekim percipiranim ograničenjem ili nepravednošću, unatoč suprotnim tvrdnjama, a to vrijedi za one koji rade kao znanstvenici kao i za one koji rade u bilo kojem drugom području.
Na isti način, neprijateljski stav u znanstvenoj zajednici utječe na percepciju kreacionizma. Znanost stoljećima ima koristi od kreacionista; no danas znanstvena zajednica općenito zauzima neprijateljski i snishodljiv stav prema svakome tko ne zauzima naturalističku perspektivu. Ovo otvoreno neprijateljstvo prema kreacionističkim pogledima, i vjeri općenito, stvara snažan poticaj osobama s tim stavovima da izbjegavaju znanstveno proučavanje. Oni koji to rade često se osjećaju prisiljeni šutjeti iz straha od ismijavanja. Na taj način znanstvena zajednica degradira i „istiskuje“ dio populacije, a onda ima smjelosti tvrditi da je smanjeni postotak kreacionista u njihovim redovima dokaz superiorne znanstvene zasluge naturalizma.
Postoje i politički razlozi za neprijateljstvo znanstvene zajednice prema kreacionizmu i vjeri općenito. Kršćanstvo, više od bilo kojeg drugog religijskog sustava, pridaje ogromnu vrijednost svakom pojedinom ljudskom životu. To uzrokuje tenzije sa znanstvenom zajednicom kada ta briga za život stane na put nekoj vrsti znanstvenog procesa. Kršćanske vrijednosti imaju tendenciju djelovati kao kočnica pokusima ili položajima koji nanose štetu ljudima, ili koji uništavaju ili narušavaju ljudski život. Primjeri uključuju istraživanje embrionalnih matičnih stanica, pobačaj i eutanaziju. U drugim slučajevima, kršćanske se vrijednosti sudaraju sa sekularnim kada znanost promiče određene grešne aktivnosti podržavajući ih. Iako prirodoslovci to mogu vidjeti kao nepotrebnu smetnju, trebali bi razmotriti što se događa kada se znanstveno istraživanje provodi bez obzira na moral ili savjest. Ovu ideju ponovio je lik glumca Jeffa Goldbluma u filmu Jurski park kada je izjavio: „Vaši znanstvenici su bili toliko zaokupljeni time mogu li ili ne, da nisu stali razmisliti trebaju li.“
Također postoji razina natjecanja između znanstvene i vjerske zajednice oko moći, što stvara dodatne napetosti između znanosti i kreacionizma. Kao što čak i neki vodeći znanstvenici skeptici priznaju, postoji sklonost da se znanstvena zajednica, čak i podsvjesno, pozicionira kao svećenstvo. Ovo sekularno svećenstvo predstavlja sebe kao da posjeduje čudesno i elitno znanje koje je laicima potrebno za spasenje, i ne može ga se dovoditi u pitanje ni od koga izvana. Jasno rečeno, vjerski obojene ideje, kao što je kreacionizam, zadiru u tvrdnju znanstvene zajednice postavljajući superiorno znanje o svemiru.
Iako može postojati mnogo razloga za napetost između znanstvene zajednice i kreacionizma, postoji mnogo razloga zašto bi oni trebali mirno koegzistirati. Ne postoje logički valjani razlozi da se kreacionizam odbaci u korist naturalizma, kao što to čini znanstvena zajednica. Kreacionizam ne koči otkriće, o čemu svjedoče titani znanosti koji su u njega snažno vjerovali. Podrugljiv stav prema kreacionistima smanjio je broj sposobnih i voljnih umova na mnogim poljima. Kreacionizam ima mnogo za ponuditi znanosti i znanstvenoj zajednici. Bog koji je stvorio svemir otkrio se kroz njega (Psalam 19,1); što više znamo o Njegovoj kreaciji, On dobiva više slave!
English
Zašto se znanstvena zajednica toliko protivi kreacionizmu?
