settings icon
share icon
Pitanje

Šta je to teologija reformacije?

Sveobuhvatno govoreći, Teologija reformacije predstavlja bilo koji sistem verovanja koji vodi korene iz protestantske reformacije u 16. veku. Naravno, sami reformatori nalaze korene svoje doktrine u Svetom Pismu kao što je to pokazano u njihovom kredu vere “sola scriptura,”( “samo pismo,”) tako da teologija reformacije nije neki “nov” sistem verovanja, već onaj koji pokušava da nastavi apostolsku doktrinu.

Uopšteno, Teologija reformacije drži na autoritet Svetog Pisma, Božiju suverenost, spasenje po blagodati kroz Isusa Hrista, i neophodnost evangelizacije. Ponekad je zovu Zavetnom Teologijom, zbog svog naglaska na zavetu koji je Bog sklopio sa Adamom kao i na novom zavetu koji je došao kroz Isusa Hrista (Luka 22:20).

Autoritet Svetog Pisma. Teologija reformacije uči da je Biblija nadahnuta i autoritativna Božija Reč, dovoljna da odgovori na sva pitanja vere i njene prakse.

Božija suverenost. Teologija reformacije uči da Bog vlada kroz apsolutnu kontrolu nad celim stvorenjem. On je predodredio sve događaje i zbog toga nikada ga ne frustriraju okolnosti. Ovo ne ograničava slobodnu volju stvorenja, niti čini Boga autorom greha.

Spasenje po blagodati. Teologija reformacije uči da je Bog po svojoj blagodati i milosti izabrao da otkupi narod za sebe, tako što ih je oslobodio od greha i smrti. Reformisana doktrina spasenja se obično predstavlja jednim akrostihom TULIP (LALA) (takođe poznat kao pet tački Kalvinizma).(Akrostih TULIP nema odgovarajuće značenje na srpskom) :

T – totalna izopačenost. Čovek je potpuno bespomoćan u svom grešnom stanju i je podložan Božijem gnevu, i ne može ni na koji način da ugodi Bogu. Potpuna izopačenost ili grešnost takođe označava da čovek prirodno ne želi da upozna Boga, sve dok Bog po svojoj blagodati ga ne potikne da ga napravi (1. Mojsijeva 6:5; Jeremija 17:9; Rimljanima 3:10-18).

B – bezuslovni izbor . Bog od večne prošlosti, je izabrao da spasi ogromno mnoštvo grešnika, koje ni jedan čovek ne može da prebroji (Rimljanima 8:29-30; 9:11; Efescima 1:4-6,11-12).

L – ograničeno otkupljenje. Takođe se zove “delimično otkupljenje.” Hristos je preuzeo kaznu za greh izabranih na sebe i samim tim platio za njihove živote svojom smrću. Drugim rečima, On nije jednostavno napravio spasenje “mogućim,” On ga je zapravo izdejstvovao za one koje je izabrao (Matej 1:21; Jovan 10:11; 17:9; Dela 20:28; Rimljanima 8:32; Efescima 5:25).

N – neodoljiva blagodat. U svom palom stanju, čovek se odupire Božijoj ljubavi, ali Božija blagodat koja deluje u njegovom srcu čini da on počinje da želi ono čemu se pre toga suprostavljao. To jest, Božija blagodat će uspeti da izvrši delo spasenja u svojim izabranima (Jovan 6:37,44; 10:16).

I- Izdržljivost svetaca. Bog štiti svoje svece da ne otpadnu od vere; tako da je spasenje večno (Jovan 10:27-29; Rimljanima 8:29-30; Efescima 1:3-14).

Neophodnost evangelizacije. Teologija reformacije uči da hrišćani u ovom svetu treba da utiču na duhovnu stvarnost kroz evangelizaciju i na socijalni život kroz svetost i humanitarizam.

Druge osobenosti Teologije reformacije generalno uključuju, praktikovanje dve svete tajne(krštenje i pričest), ideju da su duhovni darovi bili samo za ranu Crkvu i da se njihovo delovanje ne nastavlja u današnjoj crkvi kao i nedispenzacionalan pogled na Pismo. Dela koja Reformisane crkve najviše cene su su spisi na Džon Kalvin, Džon Noks, Urlih Cvingli i Martin Luter. Westminsterska Ispovest vere utelovljava teologiju reformatorske tradicije. Današnje crkve u reformatorskoj tradiciji uključuju Prezbiterijansku, Kongregacijsku crkvu i neke Baptističke crkve.

English



Vrati se na Srpsku stranu

'Šta je to teologija reformacije?
Podelite ovu stranicu: Facebook icon Twitter icon Pinterest icon Email icon
© Copyright Got Questions Ministries